Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1844/09 (I. L.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1844/09

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1844/09, rješavajući apelaciju Ivice Lučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ivice Lučića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku pred Općinskim sudom u Livnu u predmetu broj 68 0 I 002893 09 I 2, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 I 002893 11 Gž 2 od 23. juna 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ivica Lučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 12. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Livnu u predmetu broj 68 0 I 002893 08.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Livnu je 21. septembra 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 5. oktobra 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda u Livnu dostavljen je apelantu 29. oktobra 2009. godine.

5. Ustavni sud je od Općinskog suda u Livnu 13. augusta 2010. godine zatražio da mu na uvid dostavi spis broj 68 0 I 002893 08. Općinski sud u Livnu je navedeni spis dostavio 17. augusta 2010. godine. Nakon ostvarenog uvida, spis je vraćen 2. septembra 2010. godine. Ustavni sud je od Kantonalnog i Općinskog suda u Livnu zatražio 26. augusta, te 12. i 20. septembra 2011. godine da mu dostave na uvid spis broj 68 0 I 002893 08. Spis je dostavljen na uvid 22. septembra 2011. godine. Nakon ostvarenog uvida spis je vraćen Općinskom sudu u Livnu 4. oktobra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, uvida u spis i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Osnovni sud udruženog rada u Zenici je Odlukom broj Rs-542/91 od 27. juna 1991. godine, koja je potvrđena presudom Suda udruženog rada BiH 2. decembra 1991. godine, obavezao je učesnika u postupku ATP Špedicija Bugojno da apelantu na ime ličnog dohotka ostvarenog u poslovnoj jedinici učesnika u Iraku za period od 5. septembra 1988. godine do 14. septembra 1990. godine isplati iznos od 38.472,62 YU dinara. Iz obrazloženja presude proizlazi da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke utvrđeno da je učesnik u postupku dužan da isplati apelantu iznos od 3.505,812 iračkih dinara što, preračunato u vrijeme roka isplate, iznosi 38.472,60 YU dinara. Nadalje, učesnik u postupku je obavezan da apelantu isplati zakonske zatezne kamate počevši od 5. oktobra 1990. godine do isplate, te da nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.000,00 YU dinara.

8. Apelant je podnio „prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja od 3.505,812 iračka dinara (20.304 DM)“ Općinskom sudu u Tomislavgradu 30. decembra 1999. godine. U prijedlogu za izvršenje označen je kao izvršenik GT „Prijevoz“ d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao pravni sljedbenik ATP „Špedicija“ Bugojno. Apelant je predložio izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika, te označio broj izvršenikovog računa kod Zavoda za platni promet Tomislavgrad.

9. Općinski sud u Tomislavgradu je Rješenjem broj Ip-15/99 od 21. decembra 1999. godine dozvolio izvršenje radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 3.505,812 iračka dinara (20.304 DM), sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 5. oktobra 1990. godine do isplate, naknadu troškova vještačenja, te naknadu troškova postupka u iznosu od 4.000,00 YU dinara, tj. od 27. juna 1991. godine do isplate sa zateznom kamatom, a na novčanim sredstvima izvršenika koja se nalaze na računu označenom u prijedlogu za izvršenje. Protiv ovog rješenja prigovor se mogao izjaviti u roku od osam dana.

10. Općinski sud u Tomislavgradu je, odlučujući o prigovoru izvršenika koji je istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, u periodu od 7. novembra 2000. godine do 23. augusta 2001. godine zakazao i održao tri ročišta.

11. Općinski sud u Tomislavgradu je Rješenjem broj I-15/99 od 27. novembra 2001. godine uvažio prigovor dužnika na rješenje o izvršenju doneseno 21. decembra 1999. godine, te ga stavio van snage i ukinuo sve na osnovu njega provedene radnje.

12. Apelant je na rješenje Općinskog suda u Tomislavgradu od 27. novembra 2001. godine izjavio žalbu 17. decembra 2001. godine „iz svih razloga zbog kojih se rješenje može pobijati“.

13. Kantonalni sud je o apelantovoj žalbi odlučio Rješenjem Gž-40/2002 od 7. februara 2002. godine, tako da je pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju je, pored ostalog, istaknuto da će prvostepeni sud od izvršenika zatražiti da dostavi svu dokumentaciju koja se odnosi na njegovu registraciju i formiranje, kao i na registraciju i formiranje ATP „Transport“ Duvno p.o., s obzirom da je u pismenom podnesku od 7. januara 2001. godine naveo da raspolaže svom navedenom dokumentacijom.

14. Općinski sud u Tomislavgradu je u periodu od 5. aprila 2002. godine do 21. novembra 2002. godine nastojao da pribavi informacije relevantne za odlučivanje o pitanju pasivne legitimacije izvršenika od Agencije za privatizaciju i Ministarstva za privredu.

15. Apelant je u podnesku od 14. aprila 2003. godine iznio stav da sud postupa pristrano u izvršenikovu korist. U vezi s tim je istakao da je sud „čekao“ na dužnikov prigovor koji je uložen po proteku zakonskog roka od osam dana, da je prvo ročište zakazano 11 mjeseci nakon prijema prijedloga, da je dužnikov prigovor, iako neblagovremen, usvojen i to rješenjem koji je donio sudija pojedinac, bez vijeća i bez njegovo prisustva ili prisustva njegovog punomoćnika, bez prisustva izvršenika, odnosno s naznakom da je izvršenika zastupalo lice koje je već otkazalo punomoć na ročištu održanom 23. augusta 2001. godine.

16. U ponovnom postupku, prvo ročište je zakazano za 24. april 2003. godine, ali je odloženo za 9. maj 2003. godine. Na ročištu održanom 19. maja 2003. godine Općinski sud u Tomislavgradu je konstatovao da apelant nije evidentiran u Matičnoj knjizi uposlenih za 1989. godinu. Donijeto je rješenje da se od Revizijske kuće u Širokom Brijegu zatraže podaci o specifikaciji preuzetih obaveza i potraživanja, odnosno da se ti podaci zatraže i od Agencije za privatizaciju.

17. Revizijska kuća je dopisom od 3. juna 2003. godine obavijestila sud da se analitička evidencija imovine i obaveza nalazi kod GT “Prijevoz“, tj. kod izvršenika.

18. Apelant je podneskom od 10. juna 2003. godine kao izvršenika označio, pored GP „Prijevoz“ i ATP „Špedicija“ Bugojno, dostavio njegov račun kod banke, te predložio da se izvršenje provede na novčanim sredstvima oba izvršenika ili popisom, pljenidbom i prodajom pokretne i „imovine svake vrste“ oba dužnika.

19. Općinski sud u Livnu je donio Rješenje o izvršenju broj I-15/99 od 23. jula 2004. godine kojim je odobrio predloženo izvršenje. Ovo rješenje dostavljeno je GP „Prijevoz“, te ATP „Špedicija“ Bugojno.

20. Općinski sud u Livnu je Rješenjem broj I-15/99 T od 22. novembra 2005. godine odbacio prigovor izvršenika podnesen na rješenje o izvršenju od 21. decembra 1999. godine kao neblagovremen, obustavio izvršenje Rješenja broj I-15/99 od 23. jula 2004. godine, te odredio da se izvršenje nastavi po Rješenju o izvršenju broj I-15/99 od 21. decembra 1999. godine.

21. Općinski sud u Livnu je dopisom od 22. novembra 2005. godine rješenje o izvršenju dostavio Raiffeisen banci d.d. Mostar, kod koje je vođen račun izvršenika, te zatražio da bude obaviješten o svim radnjama koje su preduzete.

22. Raiffeisen banka je dopisom od 24. novembra 2005. godine obavijestila sud da je izvršenikov račun označen u rješenju o izvršenju ugašen 6. jula 2005. godine, te da je predmetno rješenje o izvršenju proslijeđeno LT Gospodarska banka Livno, kao drugooznačenoj, kod koje izvršenik ima otvoren račun.

23. LT Gospodarska banka je dopisom od 1. decembra 2005. godine obavijestila sud da je s izvršenikovog računa skinut raspoloživi iznos od 6,00 KM u korist apelanta, da je račun blokiran, kao i da je rješenje o izvršenju, u skladu s čl. 171. i 172. Zakona o izvršnom postupku, proslijeđeno na provođenje UniCredit Zagrebačkoj banci, kao sljedećoj označenoj banci kod koje izvršenik ima otvoren račun.

24. Apelantu su obavijesti od navedenih banaka dostavljene 23. januara 2006. godine.

25. Izvršenik je 9. februara 2006. godine uložio sudu podnesak u kojem je istakao da je o postojanju rješenja o izvršenju od 22. novembra 2005. godine obaviješten uvidom kod banaka gdje mu je rečeno da je izvršena blokada računa, te zatražio da se navedeno rješenje uruči njegovom punomoćniku kako bi mogao iskoristiti pravo na žalbu. Općinski sud u Livnu je predmetno rješenje dostavio izvršeniku 23. februara 2006. godine.

26. Izvršenik je na rješenje o izvršenju od 22. novembra 2005. godine uložio žalbu 28. februara 2006. godine. Apelant je odgovor na žalbu dostavio 18. aprila 2006. godine.

27. Kantonalni sud je Rješenjem broj 010-0-Gž-06-000-144 od 20. juna 2006. godine izvršenikovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

28. Izvršenik je protiv rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju 31. jula 2006. godine. Vrhovni sud Federacije BiH je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000 135 od 17. maja 2007. godine izvršenikovu reviziju odbacio kao nedopuštenu.

29. Apelant je podneskom od 5. februara 2007. godine označenim kao „dopuna rješenja o izvršenju“ od suda zatražio da donese rješenje kojim se određuje izvršenje prodajom izvršenikovih nekretnina označenim kao k.č. br. 188/1 „Upravna zgrada sa skladištem, radionicom i dvorištem“ upisana u zk.ul. br. 2217 k.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: izvršenikova nekretnina).

30. Apelant je u podnescima zaprimljenim kod suda 10. aprila i 18. juna 2007. godine tražio da se pristupi prodaji izvršenikove nekretnine, te u vezi s tim isticao da je Kantonalni sud Rješenjem broj 010-0-Gž-07-000-170 od 29. marta 2007. godine zabranio njeno otuđenje i naložio upis zabilježbe mjere osiguranja na navedenoj nekretnini, koja treba da traje do isplate.

31. Općinski sud u Livnu je u periodu od 10. oktobra 2007. godine do 20. februara 2008. godine zakazao i održao tri ročišta za prodaju izvršenikove nekretnine, a nakon apelantovih urgencija zbog nepoštivanja rokova za zakazivanje ročišta za prodaju. Iz zapisnika s dva ročišta proizlazi da nije pristupio niti jedan ponuđač.

32. Iz zapisnika s trećeg ročišta za prodaju izvršenikovih nekretnina, održanog 20. februara 2008. godine, proizlazi da su one prodane ECO-SELO Grabovica d.o.o. Tomislavgrad kao najboljem ponuđaču, po cijeni od 95.500,00 KM.

33. Općinski sud u Livnu je Rješenjem broj I-15/99 od 20. marta 2008. godine dosudio predmetnu nekretninu najboljem ponuđaču.

34. Općinski sud u Livnu je Zaključkom broj I-15/99 T od 20. februara 2008. godine naložio stalnom sudskom vještaku finansijske struke S.P. da utvrdi vrijednost glavnice, zakonske zatezne kamate, svih troškova izvršenja koji pripadaju apelantu, te da nalaz dostavi u roku od 15 dana.

35. Vještak finansijske struke je nalaz i mišljenje dostavio sudu 26. marta 2008. godine, a apelant je istog dana na nalaz i mišljenje vještaka uložio prigovor „zbog postupka i tačnosti obračuna“.

36. Općinski sud u Livnu je Rješenjem o namirenju broj I-15/99 T od 7. aprila 2008. godine odlučio da se iz iznosa dobivenog prodajom izvršenikove nekretnine moraju namiriti troškovi izvršnog postupka od 20.709,00 KM, troškovi apelantovog zastupanja, troškovi prodaje i finansijskog vještačenja 600,34 KM, apelantova tražbina na ime glavnice u iznosu od 5.481,00 KM, te zakonske zatezne kamate od 5. oktobra 1990. godine do 31. marta 2008. godine u iznosu od 13.655,90 KM i troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.089,00 KM.

37. Izvršenik je protiv rješenja od 7. aprila 2008. godine izjavio žalbu 14. aprila 2008. godine, a apelant 18. aprila 2008. godine.

38. Kantonalni sud je Rješenjem broj 010-0-Gž-08-000-288 od 13. maja 2008. godine uvažio izjavljene žalbe, te rješenje prvostepenog suda od 7. aprila 2008. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Prvostepenom sudu je naloženo da izvršnu tražbinu koja glasi na YU dinare preračuna u HRD po odredbama Uredbe o regulisanju platnog prometa u hrvatskim dinarima na teritoriji HZ HB za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja („N. list HZ HB“ br. 4/92), odnosno Naputka za izradu godišnjeg obračuna za 1992. godinu („N. list HZ HB“ br. 4/93), pa tako dobiveni iznos preračuna u kune i lipe po Uredbi o načinu i rokovima preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe („N. list HZ HB“ br. 12/94), te dobivene iznose kuna preračuna u KM po tečaju po kojem se ona zamjenjuje za KM. Dalje, istaknuto je da će vještak u ponovnom postupku izvršiti dopunu svog nalaza, a da po potrebi sud može odrediti i drugog vještaka, te da će vještak na iznos utvrđen na naprijed opisani način izvršiti obračun kamata isključivo poštujući Zakon o visini kamatne stope na neizmirena dugovanja, uzimajući u obzir period ratnog stanja za koje se ne obračunava zatezna kamata.

39. Općinski sud u Livnu je Zaključkom broj 068-0-I-08-000 161 od 16. septembra 2008. godine sudskom vještaku finansijske struke I.R. naložio da sačini nalaz i mišljenje prema uputama iz Rješenja Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000-288 od 13. maja 2008. godine.

40. Apelant se podneskom od 10. oktobra 2008. godine u potpunosti saglasio s nalazom i mišljenjem vještaka I.R. Na ročištu održanom 27. oktobra 2008. godine, izvršenik je osporio nalaz vještaka I.R. i predložio novo vještačenje, pa je donijeto rješenje da provede vještačenje drugi vještak kojeg je odredio sud.

41. Općinski sud u Livnu je Zaključkom broj 68 0 I 002893 08 I od 28. oktobra 2008. godine naložio vještaku finansijske struke I.Š. da tražbinu određenu u YU dinarima preračuna prema uputama iz Rješenja Kantonalnog suda broj 068-0-I-08-000 161 od 16. septembra 2008. godine.

42. Apelant je podneskom od 27. oktobra 2008. godine iskazao nezadovoljstvo u pogledu novog vještačenja, ističući da je sud pristran i da omogućava izvršeniku nepotrebno odugovlačenje postupka. U podnesku od 12. novembra 2008. godine apelant je ukazao da rješenje o izvršenju glasi na iznos od 3.505,821 iračkih dinara, a da je kao protuvrijednost označen iznos od 20.304,00 KM, da ovu činjenicu sudovi uporno zanemaruju, te da Zakon o izvršnom postupku ne poznaje odgađanje izvršenja po izvršenikovom prijedlogu, a što sud u konkretnom slučaju dozvoljava, prvo odlučujući o izvršenikovom neblagovremenom prigovoru, a onda i usvajajući njegove zahtjeve za ponovno vještačenje.

43. Apelant je nalaz vještaka finansijske struke I.Š. u podnesku od 10. decembra 2009. godine osporio ističući da je vještak propustio da vještači po konačnom rješenju iz izvršnog postupka, te da u toku cijelog izvršenog postupka nije bilo prigovora u pogledu vrijednosti spora iskazane kao 3.505.812 iračkih dinara, u protuvrijednosti 20.304,00 KM. Izvršenik se podneskom od 10. decembra 2008. godine saglasio s nalazom vještaka.

44. Općinski sud u Livnu je Rješenjem broj 68 0 I 002893 08 I od 7. januara 2009. godine odlučio da se od iznosa od 95.500,00 KM, dobivenog prodajom izvršenikove nekretnine, namire troškovi izvršnog postupka u iznosu od 20.145,80 KM, apelantova potraživanja na ime glavnice u iznosu od 5.499,00 KM, te zakonske zatezne kamate počevši od 5. oktobra 1990. godine do 30. novembra 2008. godine u iznosu od 9.526,84 KM i troškovi parničnog postupka u iznosu od 308,62 KM, odnosno ukupno 34.480,69 KM. Preostali iznos od 61.019,31 KM trebalo je vratiti izvršeniku.

45. Apelant je 9. januara 2009. godine uputio prijedlog sudu da se odloži vraćanje iznosa od 61.019,00 KM izvršeniku, jer je na rješenje od 7. januara 2009. godine uložio žalbu Kantonalnom sudu. Apelant je od Kantonalnog suda tražio da odluči da li se rješenje o izvršenju, koje je postalo konačno, provodi onako kako glasi, tj. u iznosu i valuti koji su u njemu označeni, a po kojem je i otpočeto izvršenje djelimičnom isplatom sa transakcijskog računa izvršenika.

46. Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 I 002893 09 Gž od 27. aprila 2009. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje pred drugim sudijom. U obrazloženju je istaknuto da je prvostepeni sud propustio da postupi prema uputama ovog suda iz Rješenja broj 010-0-Gž-08-000-288 od 13. maja 2008. godine. Prvostepenom sudu je naloženo da pozove vještake da izvrše dopunu svog nalaza i mišljenja, da svoje mišljenje obrazlože i sudu iznesu metode, tj. pravila nauke koja su primijenili, utvrđivanjem glavnog duga primjenom metode denominacije, kako je to navedeno u prethodnom rješenju Kantonalnog suda po kojem je prvostepeni sud propustio da postupi. Najzad, zbog propusta prvostepenog suda da postupi po njegovim uputama, odlučeno je da se nova rasprava održi pred drugim sudijom.

47. Općinski sud u Livnu je u ponovnom postupku prvu radnju preduzeo 30. juna 2010. godine, zakazujući ročište za 13. august 2010. godine. U navedenom periodu apelant se u više navrata obraćao urgencijama za zakazivanje ročišta.

48. Na ročištu održanom 13. augusta 2010. godine, na koje je pristupio vještak I.R. (drugo vještačenje) ali ne i vještak S.P. (prvo vještačenje), sud je donio rješenje kojim je naložio vještaku I.R. da dopuni svoj nalaz od 22. marta 2008. godine u skladu s uputama Kantonalnog suda iz rješenja od 13. maja 2008. godine i 27. aprila 2009. godine. Apelantu je naloženo da na ime troškova dopune nalaza i mišljenja vještaka predujmi iznos od 350,00 KM u roku od osam dana.

49. Apelant je podneskom od 15. septembra 2010. godine osporio izvještaj vještaka I.R.

50. U periodu od 29. septembra 2010. godine pa do 27. januara 2011. godine apelant je tri puta ulagao urgencije.

51. Općinski sud u Livnu je Rješenjem o namirenju broj 68 0 I 002893 09 I 2 od 25. marta 2011. godine odredio da se iz iznosa dobijenog prodajom izvršenikovih nekretnina apelantu na ime glavnice isplati iznos od 10,33 KM, zakonske zatezne kamate u iznosu od 30,25 KM, troškovi parničnog postupka u iznosu od 1,07 KM, te troškovi izvršnog postupka u iznosu od 18.4441,60 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je vještak finansijske struke navedene iznose utvrdio na osnovu Uredbe o regulisanju platnog prometa u hrvatskim dinarima na teritoriji HZHB za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja („Narodne novine HZHB“ broj 4/92), Odluke o obavljanju platnog prometa („Narodni list HR H-B“ broj 4/93) i Uredbe o načinu i rokovima preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u HRK i lipe („Narodni list HR H- B“ broj 18/94), te preračunom HRK u DEM, odnosno KM po srednjem kursu HNB. Također, ukazano je da se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti metoda obračuna potraživanja putem valutne klauzule s obzirom da je obaveza utvrđena u YU dinarima a ne u stranoj valuti, a zbog čega je primijenjena metoda denominacije i propisi o konverziji novca.

52. Apelant je 4. aprila 2011. godine zatražio da se izvršenje po rješenju Općinskog suda odloži, jer je izjavio žalbu Kantonalnom sudu.

53. Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 I 002893 11 Gž 2 od 23. juna 2011. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio rješenje Općinskog suda u Livnu. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, ukazano da je, s obzirom da je apelantova tražbina izražena u YU dinarima, kao važećoj domaćoj valuti u vrijeme nastanka obaveze, trebalo primijeniti član 394. Zakona o obligacionim odnosima prema kojem iznos novčanog duga, izraženog u valuti koja je važila kao platežno sredstvo u vrijeme nastanka obaveze, treba izvršiti u onom broju novčanih jedinica u koji se taj iznos pretvorio primjenom važećih prinudnih propisa novčanog sistema. S obzirom da je u prvostepenom postupku obavljeno vještačenje vještaka finansijske struke koji je, rukovodeći se propisima o pretvaranju novca, primjenom metoda denominacije i u skladu s članom 394. Zakona o obligacionim odnosima utvrdio iznos apelantove tražbine u važećoj valuti, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo.

54. Apelantu je rješenje Kantonalnog suda uručeno 4. jula 2011. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

55. Apelant smatra da mu je u postupku izvršenja koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ističe da mu je onemogućeno da realizira svoja potraživanja proistekla iz radnog odnosa prije 20 godina, te da izvršni postupak traje već 10 godina. Dalje, apelant ističe da sudovi uporno zanemaruju činjenicu da je visina potraživanja određena u rješenju o izvršenju izražena u iračkim dinarima preračunato u KM. Međutim, po apelantovom mišljenju, zahvaljujući pristranosti sudije, izvršenik uspijeva da osporava ovo rješenje već osam godina, a sud, kada je ovo rješenje već postalo izvršno, daje upute da se navedeni iznos preračuna pretvorbom YU dinara u HRD, kune te u KM, iako u cijelom izvršnom postupku izvršenik nije prigovarao visini potraživanja iskazanoj u iračkim dinarima i KM. Dalje, apelant smatra da je razlog, za po njega nepovoljno preračunavanje, sutkinja N.M. koja je savjetovala izvršenika na takav postupak nakon što je on pristao da isplati novčani iznos od 70.000,00 KM u slobodnoj pogodbi, ako mu bude oproštena isplata dijela kamate. Zatim, apelant navodi da, kada je ukazao na neodgovoran odnos navedene sutkinje i po njega nepovoljan obračun koji je sačinio vještak I.R., predmet je ustupljen stručnoj saradnici V.B. Zahvaljujući upornom pritisku izvršenika predmet je ponovno upućen na vještačenje, s tim da je dostavljena samo odluka Suda udruženog rada a ne i rješenje o izvršenju. Najzad, apelant ističe da je i V.B. nastavila da slijedi stav sutkinje N.M., te da je Kantonalni sud, nakon njegovih, u više navrata isticanih tvrdnji o korumpiranosti suda, odlučujući po peti put o žalbi, ukazao da se predmet dodijeli drugom studiji.

b) Odgovor na apelaciju

56. Općinski sud u Livnu je u odgovoru na apelaciju istakao da je činjenica da izvršni postupak traje duže, ali da su u toku postupka u kontinuitetu preduzimane radnje, odnosno donošena rješenja, prodate izvršenikove nekretnine, te da postupajući sudija po posljednjem rješenju Kantonalnog suda nije preduzimao radnje zbog velikog broja predmeta. Zatim, istaknuto je da, po mišljenju ovog suda, nije bilo propusta u radu, da su u toku postupka odredbe procesnih i materijalnih zakona pravilno primijenjene, te da su navodi iz apelacije u odnosu na rad sudija neumjesni i svojevrstan pritisak na postupajućeg sudiju u ovom predmetu.

V. Relevantni propisi

57. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 36.

Prijedlog za izvršenje (1)Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

(…) Član 39.

Rješenje o izvršenju (1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.

Član 96.

Kad se pristupa namirenju Sud pristupa namirenju tražilaca izvršenja odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.

Član 109.

Rješenje o namirenju (1) O namirenju tražioca izvršenja i drugih lica kojima pripada pravo na namirenje, sudija bez odlaganja odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige, kao i stanje utvrđeno na ročištu.

(7) Izvršenju rješenja o namirenju pristupit će se nakon što istekne rok za izjavu žalbe ovlaštenih lica.

(8) Ako žalba na rješenje o namirenju bude izjavljena u roku dostavit će se strankama i ostalim učesnicima u postupku, a rješenje izvršiti ako tražilac izvršenja u roku od tri dana od prijema žalbe ne predloži odlaganje izvršenja do odluke drugostepenog suda po žalbi.

58. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službene novine RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94, i „Službene novine FBiH“ broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 394.

Načelo monetarnog nominalizma (1) Kada obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo.

VI. Dopustivost

59. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

60. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

61. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

62. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 68 0 I 002893 08. Iako je u međuvremenu izvršni postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 I 002893 11 Gž 2 od 23. juna 2011. godine, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.

63. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

64. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršenog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

65. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

66. U konkretnom slučaju apelant se u suštini žali na dužinu izvršnog postupka, zbog čega mu je onemogućeno da ostvari svoje potraživanje iz radnog odnosa, utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom na temelju koje je i donijeto rješenje o izvršenju, a po kojem postupak nije dovršen (okončan).

67. Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda: složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

68. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

69. U konkretnom slučaju, apelant je postupak izvršenja pokrenuo podnošenjem prijedloga za izvršenje 30. decembra 1999. godine, a postupak je okončan rješenjem o namirenju Kantonalnog suda od 23. juna 2011. godine, odnosno nakon nepunih 12 godina. Iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je ovako dugom trajanju postupka doprinio prije svega Općinski sud, prvo u postupku donošenje rješenja o izvršenju uvažavanjem izvršenikovog neosnovanog prigovora, zbog čega je postupak trajao gotovo tri godine, a zatim i u postupku donošenja rješenja o namirenju, propustima, u dva navrta, da postupi u skladu s jasnim uputama Kantonalnog suda u pogledu iskazivanja glavnog potraživanja, zakonskih zateznih kamata, te troškova postupka u važećoj valuti jer su u pravosnažnoj presudi koja je bila izvršni naslov bili izraženi u YU dinarima. Činjenica da je bilo potrebno sa sigurnošću utvrditi izvršenikovu pasivnu legitimaciju, kao i prigovori koje su i apelant i izvršenik ulagali na više nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, provođenje postupka prinudne prodaje izvršenikove imovine, u nedostatku bilo kakvog razloga i obrazloženja Općinskog suda, pa ni veliki broja predmeta na koji Općinski sud ukazuje, ne mogu opravdati trajanje izvršnog postupka od gotovo 12 godina.

70. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

71. Apelant tvrdi i da je postupak neopravdano dugo trajao i zbog pristranosti sutkinje koja je savjetovala izvršenika da traži ponovno utvrđivanje iznosa glavnog potraživanja, kao i da mu je zbog toga povrijeđeno i pravo na imovinu.

72. U vezi sa ovim djelom navoda iz apelacije Ustavni sud primjećuje da je valorizacija iznosa koji su označeni u rješenju o namirenju izvršena prema uputama Kantonalnog suda i primjenom člana 394. Zakona o obligacionim odnosima i relevantnih uredbi koje su primjenjivane u periodu nastanka obaveze. Apelant ničim nije potkrijepio i učinio vjerojatnim tvrdnju da se sutkinja N.M. ponašala pristrano i da je postupala tako da izvršeniku omogući odugovlačenje postupka. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda na koje apelant posebno ukazuje konstatovano je da je odlučeno da se nova rasprava održi pred drugim sudijom zbog propusta da se postupi po uputama iz prethodnog rješenja ovog suda, a ne zato što je navedena sutkinja postupala pristrano. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da nema potrebe da ispituje apelantove navode u ovom djelu.

73. Najzad, s obzirom da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu identični navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već detaljno razmotreni, te imajući u vidu zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud neće posebno razmatrati ni apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

74. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je postupak izvršenja koji je zakonom označen kao hitan okončan nakon nepunih 12 godina, a obrazloženja koja je redovni sud ponudio u okolnostima konkretnog slučaja ne mogu opravdati ovako dugo trajanje postupaka.

75. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

76. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1844/09 (I. L.) | Sudska praksa | Aktio