Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3452/11 (M. L.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3452/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3452/11, rješavajući apelaciju Muje Lihića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muje Lihića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 001934 09 Gž od 23. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Konjicu broj 07 56 P 001934 05 P od 9. oktobar 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mujo Lihić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, koga zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnio je 29. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 001934 09 Gž od 23. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 56 P 001934 05 P od 9. oktobar 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 56 P 001934 05 P od 9. oktobar 2009. godine, potvrđenom presudom Kantonalnog suda broj 56 0 P 001934 09 Gž od 23. juna 2011. godine, stavom 1 odbačen je dio tužbenog zahtjeva, kojim je apelant tražio da se utvrdi da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao k.č. broj 1675 zv. Kamenica, upisane u z.k. uložak broj 278 KO Lisičići sa dijelom 1/1 a sve prema nalazu vještaka i skici lica mjesta od 8. septembar 2008. godine. Stavom 2 presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio da se mldb. A.C., I.C i A.C., Ramo Cero, Hajra Cero, Huso Cero i Mujo Mujkić (u daljnjem tekstu: tuženi) obavežu da prekinu sa smetanjem vlasništva i posjeda na način da Ramo Cero ukloni postavljeni zid i vrati zaposjednuti dio nekretnine označene na skici vještaka sa br. 2,3,4,5,2, da Mujo Mujkić prestane koristiti dio apelantove nekretnine kao prilaz na regionalni put Konjic-Butrović Polje te da se nalaz vještaka geometra Huse Masleše od 11. marta 2008. godine sa dopunom nalaza od 8. septembra 2008. godine smatra sastavnim dijelom presude. Stavom 3 presude usvojen je protiv-tužbeni zahtjev tuženih kojim je traženo da se utvrdi da su apelant i tuženi Ramo Cero, Hajra Cero, Huso Cero i Mujo Mujkić stekli pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine označene k.č. 1675 upisna eu z.k. ul. 278 površine 749 m² označene brojevima i slovima 2A,3A,A,B,C,8,D,10,11,6,5,2 i 2A prema skici vještaka geometra od 8. septembra 2009. godine koja čini sastavni dio ove presude i naloženo Zemljišno-knjžnom uredu Općinskog suda da izvrši brisanje dijela nekretnine upisane na apelanta i upiše na tužene na način kako je to navedeno u dispozitivu presude. Istom presudom apelant je obavezan naknaditi tuženim troškove postupka u iznosu od 2.211,30 KM, a sve u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja.
3. Apelant je u apelaciji naveo da je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestio Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još nije donio odluku o reviziji.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odluče koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović