Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-1334/10 (MM „Okovi“ d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Predmeti (1)
AP-1334/10
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 1334/10, rješavajući zahtjev „KLENIK“ d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 70. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev „KLENIK“ d.o.o. za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 1334/10 od 29. juna 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. «KLENIK» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Mirko B. Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 30. augusta 2010. godine zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP 1334/10 od 29. juna 2010. godine .
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1334/10 od 29. juna 2010. godine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Ps 002593 09 Pz od 28. januara 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 002593 04 Ps od 17. augusta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
3. U navedenoj odluci Ustavni sud je u zaključio da je apelant „protiv presude Okružnog suda broj 71 0 Ps 002593 09 Pz od 28. januara 2010. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela te presude prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati“.
4. U zahtjevu za preispitivanje apelant je, između ostalog, naveo da u vrijeme donošenja odluke Ustavni sud nije imao u vidu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/09 od 11. juna 2009. godine; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a) u kojem su u članu 3. stav 2. dodane riječi: „a u privrednim sporovima 20.000,00 KM“, tj. dopunjen je član 237. stav 2. ZPP-a pa u privrednim sporovima revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažen presude ne prelazi 20.000 KM. Apelant je istakao da, budući da prema presudi Okružnog suda broj 71 0 Ps 002593 09 Pz od 28. januara 2010. godine, vrijednost predmetnog privrednog spora iznosi 12.340 KM, revizija u njegovom slučaju nije bila dozvoljena, te u slučaju da je bila izjavljena, Vrhovni sud bi je odbacio. Apelant smatra da navedeno predstavlja novu činjenicu koja može uticati na drugačije odlučenje Ustavnog suda prema članu 70. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Relevantni propisi
5. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. br. 58/03, 85/03, 74/05, i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom određuju se pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
6. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 49/09, stupio na snagu 19. juna 2009. godine) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.
U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u članu 1. poslije riječi: „okružni sudovi“ riječ: „i“ zamjenjuje se zapetom i dodaju riječi: „okružni privredni sudovi, Viši privredni sud i“.
Član 3.
U članu 237. u stavu 1. tačka se zamjenjuje zapetom i dodaju riječi: “a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.“.
U stavu 2. tačka se zamjenjuje zapetom i dodaju riječi: „a u privrednim sporovima 20.000,00 KM.“.
Član 4.
Poslije Glave XXIX, dodaje se nova Glava XXIX.a) koja glasi: „POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA“ i novi čl. 433.a, 433.b, 433.v, 433.g, 433.d, 433.đ i 433.e, koji glase:
„Član 433.a
U postupku u privrednim sporovima primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako odredbama ove glave nije drugačije određeno. [...]
Član 5.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase:
Član 70.
1) U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci iz člana 15. stav 1. tačka b) ovih pravila, ta stranka može, u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje te odluke.
2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Uredu registrara. [...]
6) Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja razmatra se u skladu sa pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom. [...]
8) Preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.
8. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizlazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno utjecati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtijeva.
9. S obzirom na to da je odluka Ustavnog suda čije se preispitivanje traži donesena 29. juna 2010. godine, a zahtjev podnesen 30. augusta 2010. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku predviđenom članom 70. st. 1. i 8. Pravila Ustavnog suda.
10. Odluke Ustavnog suda su na osnovu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće. S obzirom na to da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačnost odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka je, prema članu 70. Pravila Ustavnog suda, izuzetan postupak i mora biti strogo ispitivana.
11. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie činjenice koje su podnesene takve da bi mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S ciljem utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se osniva zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da sam zahtjev za preispitivanje nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. Ustavni sud treba da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
12. Ustavni sud konstatira da se navodi apelanta odnose na činjenicu da Ustavni sud u vrijeme donošenja predmetne odluke nije uzimao u obzir da je član 237. ZPP-a dopunjen na način da je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u privrednim sporovima ne prelazi 20.000 KM, te da u njegovom slučaju revizija nije bila dozvoljena budući da vrijednost predmetnog privrednog spora iznosi 12.340 KM, suprotno zaključku Ustavnog suda u osporenoj odluci.
13. Ustavni sud zapaža da je u odluci čije se preispitivanje traži, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i pozivajući se na odredbe člana 237. ZPP-a, zaključio da revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije, i da je apelant protiv presude Okružnog suda broj 71 0 Ps 002593 09 Pz od 28. januara 2010. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela te presude prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. ZPP-a, tj. 10.000 KM, mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu, a što nije učinio, zbog čega nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
14. Međutim, članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja apelacijom osporene presude Okružnog suda, odnosno u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u privrednim sporovima ne prelazi 20.000 konvertibilnih maraka. Na osnovu navedenog Ustavni sud je zaključio da je apelantov zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP 1334/10 od 29. juna 2010. godine osnovan.
15. Zbog navedenog, a polazeći od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović