Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1115/09 (R. P.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1115/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 1115/09, rješavajući apelaciju Rusmira Poprženovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rusmira Poprženovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-07-000019-17 od 29. januara 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-K-08-000013 od 15. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rusmir Poprženović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, kojeg zstupa Svetozar V. Davidović, advokat iz Banja Luke, podnio je 9. aprila 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-07-000019-17 od 29. januara 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-K-08-

000013 od 15. jula 2008. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-K-08-000013 od 15. jula 2008. godine, oglašen je krivim Senad Fajković (u daljnjem tekstu: optuženi) da je počinio krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 171. stav 1. u vezi sa članom 20. stav 1, te u vezi sa članom 10. stav 3. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: KZ FBiH) učinjeno u prekoračenju granica nužne odbrane, koje radnje učinjenja su opisane u izreci presude, za koje je primjenom istih zakonskih propisa oslobođen od kazne. Istom presudom je na osnovu člana 91. stav 1. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi obavezan naknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu od 870,00 KM i paušal od 100,00 KM, a na osnovu člana 101. stav 2. ZKP apelant kao oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom je upućen na parnicu.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-000019-17 od 29. januara 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Kantonalnog tužitelja u Bihaću i apelanta kao oštećenog, a žalba optuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je optuženi oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 171. stav 1. u vezi sa članom 20. stav 1, te u vezi sa članom 10. st. 1. i 2. KZ FBiH učinjeno u prekoračenju granica nužne odbrane, koje radnje učinjenja su opisane u izreci prvostpene presude. Istom presudom je određeno na osnovu člana 92. stav 1. ZKP da troškovi krivičnog postupka padaju na teret sredstava prvostepenog suda, a na osnovu člana 101. stav 3. ZKP apelant kao oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom je upućen na parnicu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U pogledu navoda apelanata u odnosu na osporene presude Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-

000019-17 od 29. januara 2009. godine i presude Kantonalnog suda broj 001-0-K-08-000013 od 15. jula 2008. godine, u odnosu na navode da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, sporno je pitanje da li je navedenim odlukama došlo do povrede citiranog člana. Dakle, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

7. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1115/09 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio