Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1329/09 (A. M., mldb. L. M., mldb. M. M. i mldb. A. M.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1329/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-1329/09, rješavajući apelaciju Advije Mutap, mldb. Lejle Mutap, mldb. Melike Mutap i mldb. Amne Mutap, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Advije Mutap, mldb. Lejle Mutap, mldb. Melike Mutap i mldb. Amne Mutap podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-001864 od 20. februara 2009. godine i presude Općinskog suda u Visokom, broj P-899/05 od 28. juna 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Advija Mutap, mldb. Lejla Mutap, mldb. Melika Mutap i mldb. Amna Mutap (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Visokog, podnijele su 5. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-001864 od 20. februara 2009. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu. Općinski sud), broj P-899/05 od 28. juna 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-899/05 od 28. juna 2007. godine, vsp. 36.464,18 KM, obavezan je ''Velepromet-DC'' d.d. Visoko (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelanticama isplati iznos od 5.106,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom, na iznos od 4.405,37 KM počev od 28. novembra 2005. godine, pa do isplate i na iznos od 700,58 KM počev od 16. oktobra 2006. godine, pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 341,88 KM sve u roku od 30 dana. Drugim stavom iste presude apelantice su odbijene sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-001864 od 20. februara 2009. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da su apelantice odbijene sa tužbenim zahtjevom. Žalba apelantica je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu.
4. Apelantice protiv osporene presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-001864 od 20. februara 2009. godine nisu izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), već su podnijele apelaciju Ustavnom sudu.
5. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. U konkretnom slučaju, označena vrijednost spora vidljiva iz uvoda osporenih presuda iznosi 36.464,18 KM, a kako je tužbeni zahtjev apelantica odbijen u cjelosti proizilazi da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 10.000,00 KM, pa je u smislu postojećih odredbi ZPP dopuštena revizija Vrhovnom sudu protiv drugostepene presude. Prema tome, apelantice su propustile da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Kantonalnog suda izjave reviziju u parničnom postupku. Propustom da izjave reviziju apelantice su se lišile mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović