Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2014/09 (M. B.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2014/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2014/09, rješavajući apelaciju Milana Bogičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Bogičevića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118- 0-Rev-07-000 103 od 2. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Bogičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnio je 25. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 103 od 2. aprila 2009. godine.
2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 267/04 od 30. juna 2004. godine, apelant je smijenjen sa funkcije ministra u Vladi Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada), te mu je zabranjeno svako obavljanje službenih, izbornih ili imenovanih javnih funkcija kao i kandidovanje na izborima, te obavljanje funkcija u okviru političkih stranaka. Na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika, ''Telekomunikacija'' Republike Srpske AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: poslodavac) je donio rješenja broj 1-01- 5568/04 od 15. jula 2004. godine i broj 1-01-5568-2/04 od 21. septembra 2004. godine kojim je apelantu prestao radni odnos.
3. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud),broj Rs: 70/04 od 18. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000510 od 22. novembra 2006. godine , odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi da je odlukom Visokog predstavnika broj 267/04 od 30. juna 2004. godine povrijeđeno pravo apelanta iz člana 6. tač. 11. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, da se ponište kao nezakonita rješenja poslodavca broj 1-01-5568/04 od 15. jula 2004. godine i broj 1-01-5568-2/04 od 21. septembra 2004. godine, i da se poslodavac obaveže da u skladu sa ugovorom o radu broj 1-02-1112/01 od 11. aprila 2001. godine i odluke o mirovanju prava iz radnog odnosa broj 1-01-445/03 od 3. februara 2003. godine apelanta vrati na rad i rasporedi na radno mjesto na koje je bio raspoređen do izbora kao ministra u Vladi i uspostavi mu sva zakonom predviđena prava iz radnog odnosa počev od 1. jula 2004. godine, te mu isplati plate i ostale novčane naknade, kao i ade poslodavac obaveže na naknadu troškova postupka. Istom presudom određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.U obrazloženju presude sud je naveo da je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je apelantu radni odnos prestao Odlukom Visokog predstavnika broj 267/04 od 30. juna 2004. godine. Sud je naveo da je odluka donesena na osnovu ovlaštenja iz člana 5. Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Dejtonskog sporazuma o implementaciji civilnog dijela te konstatovao da u skladu sa ovim ovlaštenjima Visokog predstavnika u smislu člana 9. Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH poslodavac kao ni sud nisu mogli raspravljati o valjanosti odluke Visokog predstavnika, već je poslodavac Odluku morao primijeniti. Stoga je sud naveo da je odluka poslodavca deklaratornog karaktera jer samo konstatira činjenicu prestanka radnog odnosa, budući da poslodavac kao ni sud nisu ovlašteni preispitivati odluku Visokog predstavnika već su je dužni provesti.
4. Apelant je izjavio reviziju na presudu Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000510 od 22. novembra 2006. godine, koju je Vrhovni sud, presudom broj 118-0-Rev-07-000 103 od 2. aprila 2009. godine, odbio kao neosnovanu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.b), II/3.e), II/3.g), II/3.h), II/3.i) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3., 6., 9., 10. i
11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, apelant osporava presude koje su donesene u vezi prestanka njegovog radnog odnosa po odluci Visokog predstavnika u skladu sa njegovim ovlaštenjima koja proizilaze iz člana 9. Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH.
8. Ustavni sud je, u predmetu AP-680/07 od 13. maja 2009. godine, već odlučivao o gotovo identičnim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga, kao i u predmetnom slučaju, odbacio kao nedopuštenu ratione personae, pozivajući se pritom na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07). Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci o dopustivosti, podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja, shodno čemu je žalbe podnosilaca predstavki u pogledu odluka Visokog predstavnika proglasio ratione personae inkompatibilnim sa Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud podsjeća na jasno propisanu odredbu člana VI/3.b) Ustava BiH prema kojoj «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.», te je nesporno da ima nadležnost da riješava apelaciju s obzirom da su apelacijom osporene odluke sudova u Bosni i Hercegovini kojima je odlučivao o apelantovom radno-pravnom statusu. Međutim, obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, te imajući u vidu vlastitu praksu koja slijedi navedeni stav Evropskog suda (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-680/07 od 13. maja 2009. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović