Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2172/09 (P. L.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 5
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2172/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2172/09, rješavajući apelaciju Pere Ljubanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Ljubanića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 U 000423 07 U od 18. juna 2009. godine, rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, broj 11/2-23-516-UP-2/05 od 13. aprila 2007. godine i rješenja Službe za stambeno-komunalnu oblast, obnovu i sanaciju Općine Ključ, broj 04-23-108/02 od 30. augusta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Pero Ljubanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanice, Banja Luka, podnio je 7. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 01 0 U 000423 07 U od 18. juna 2009. godine, rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 11/2-23-516-UP-2/05 od 13. aprila 2007. godine i rješenja Službe za stambeno-komunalnu oblast, obnovu i sanaciju Općine Ključ (u daljnjem tekstu: Služba), broj 04-23-108/02 od 30. augusta 2005. godine.
2. Rješenjem Službe, broj 04-23-108/02 od 30. augusta 2005. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat stana u Sanici, ul. Maršala Tita br. 69, površine 48 m . U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je apelant zahtjev za povrat stana podnio 6. juna 2002. godine, odnosno da se u skladu sa odredbama člana 5. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH», broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene), zahtjev za povrat stana trebao podnijeti do 4. oktobra 1999. godine.
3. Rješenjem Ministarstva, broj 11/2-23-516-UP-2/05 od 13. aprila 2007. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 01 0 U 000423 07 U od 18. juna 2009. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva, broj 11/2-23-516-UP-2/05 od 13. aprila 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da su osporena upravna rješenja zasnovana na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava, te je navedeno da je apelant zahtjev za povrat stana podnio istekom prekluzivnih rokova koji se ne mogu produžavati. Također je konstatovano da su neosnovani navodi apelanta da je podnio svoj zahtjev blagovremeno zbog toga što je predmetni stan bio devastiran.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i Aneks 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Apelant također naglašava da je predmetni stan bio devastiran od strane Armije Bosne i Hercegovine, iz kojih razloga je zahtjev za povrat stana podnio tek nakon njihovog napuštanja stana.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant osporava odluke nadležnih organa uprave i Kantonalnog suda kojima je kao neblagovremen odbačen zahtjev apelanta za vraćanje predmetnog stana u posjed. Apelant je neblagovremenim podnošenjem onemogućio nadležne upravne organe i sud da raspravljaju o osnovanosti podnesenog zahtjeva. Naime, odredbama Zakona o prestanku primjene precizirani su rokovi u okviru kojih se zahtjev mogao podnijeti (u konkretnom slučaju rok za podnošenje zahtjeva je istekao 4. jula 1999. godine, odnosno 4. oktobra 1999. godine, a apelant je zahtjev za povrat stana podnio 6. juna 2002. godine). Propust apelanta da zahtjev podnese u zakonom propisanom roku imao je za posljedicu prestanak stanarskog prava, u smislu odredbe člana 5. stav 3. Zakona o prestanku primjene. Prema tome, apelant je poštujući odredbe navedenog zakona morao podnijeti zahtjev za povrat stana u zakonom propisanom roku, kako bi na taj način omogućio nadležnim organima raspravljanje o osnovanosti podnesenog zahtjeva. Ustavni sud zapaža da apelant, propuštajući da blagovremeno podnese zahtjev za povrat predmetnog stana, nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom. Nakon navedenog, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović