Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2525/08 (E. Č.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2525/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2525/08, rješavajući apelaciju Esada Čole, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Čole podnesena zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Službom za inspekcijski nadzor Općine Travnik zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Čolo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Travnika, koga zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnio je 18. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Službe za inspekcijski nadzor Općine Travnik broj 05/23-6-2017/07 od 25. oktobra 2007. godine

2. Apelant je 2. marta 2004. godine podnio zahtjev Službi za inspekcijski nadzor Općine Travnik (u daljnjem tekstu: Služba za inspekcijski nadzor) u kojem je tražio da se izvrši inspekcijski nadzor vezano za izgradnju objekta njegovog susjeda Envera Sefera, te je zatražio obustavu i rušenje već obavljenih građevinskih radova.

3. Služba za inspekcijski nadzor je svojim aktom broj 05/23-6-355/04 od 6. marta 2004. godine obavijestila apelanta o izvršenoj provjeri regularnosti izgradnje objekta njegovog susjeda Envera Sefera.

4. Nezadovoljan navedenim aktom Službe za inspekcijski nadzor apelant se 25. marta 2004. godine obratio Građevinskoj inspekciji Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u kojem je ukazao na bespravnu gradnju njegovog susjeda Envera Sefera, te se istog datuma obratio i Službi za inspekcijski nadzor.

5. Nakon toga, apelant je Službi za inspekcijski nadzor 13. augusta 2007. godine podnio novi zahtjev za uklanjanje izgrađenog objekta Envera Sefera, dok je 5. septembra 2007. godine urgencijom tražio postupanje po njegovom zahtjevu.

6. Rješenjem Službe za inspekcijski nadzor broj 05/23-6-2017/07 od 25. oktobra 2007. godine određena je upravna mjera subjektu nadzora na način da je naređeno Enveru Seferu da otkloni nedostatke nad izgrađenim objektom odnosno da pribavi naknadno odobrenje za izgrađeni objekat i određen mu rok za pribavljanje odobrenja. Navedeno je da je rješenje doneseno na osnovu člana 63. stav 1. Zakona o građenju („Službene novine KSB/SBK“ br.11/05) te člana 9. stav 2. Zakona o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 69/05).

7. Apelant je u apelaciji istakao da mu navedeno rješenje Službe za inspekcijski nadzor nije dostavljeno, te je 19. novembra 2007. godine nadležnom ministarstvu izjavio žalbu zbog «šutnje uprave».

8. Enver Sefer je postupajući po rješenju Službe za inspekcijski nadzor odnosno po određenoj upravnoj mjeri 19. novembra 2007. godine podnio zahtjev Službi za urbanizam za izdavanje rješenja o urbanističkoj saglasnosti.

9. Rješenjem Ministarstva broj 03-23-105/07 od 5. marta 2008. godine poništeno je rješenje Službe za inspekcijski nadzor broj 05/23-6-2017/07 od 25. oktobra 2007. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak. U rješenju je navedeno da se općinski građevinski inspektor u „morao se pozvati na čl. 65. stav 1., a ne na čl. 63. st.1 Zakona o građenju“ te je naloženo općinskom građevinskom inspektoru da u ponovnom postupku sagleda sve činjenice i okolnosti gradnje predmetnog objekta te donese novo rješenje

10. Također, iz informacije Službe za inspekcijski nadzor je vidljivo da je rješenjem Službe za urbanizam, građenje, katastar i imovinsko pravne poslove Općine Travnik (u daljnjem tekstu: Služba za urbanizam) broj 04/02-23-3-2724/07 od 11. augusta 2010. godine izdana urbanistička suglasnost Amiri Rizvić za izgradnju poslovnog objekta na zemljištu označenom u izreci rješenja.

11. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da se 19. novembra 2007. godine Službi za urbanizam obratio Enver Sefer, zahtjevom za izdavanje urbanističke saglasnosti za izgrađeni objekat. Na prijedlog imenovanog od 26. marta 2010. godine, predmetni zahtjev je u skladu sa članom 129. Zakona o upravnom postupku izmijenjen na Amiru Rizvić, kćerku Envera Sefera, koja je po osnovu ugovora o darovanju postala vlasnica predmetnog zemljišta i izgrađenih objekata. U obrazloženju tog rješenja stoji da je Služba za urbanizam, u cilju ispitivanja uvjeta gradnje u odnosu na okolne objekte i prava drugih, na način da je podnositelju zahtjeva i apelantu kao susjedu uz čiju granicu svojom dužom stranom izgrađen predmetni objekat omogućio učešće u postupku izrade i donošenja izmjene regulacionog plana te je njihove izjave date na zapisnik od 21. i 27. marta 2008. godine dostavio Ministarstvu. Nadalje je navedeno da je, neovisno od ovog postupka apelant vodio i sudski postupak protiv Envera Sefera radi uznemiravanja vlasništva nezakonitom gradnjom te da je taj postupak okončan presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 002375 04 P od 7. marta 2008. godine kojom je odbijen je tužbeni zahtjev apelant. Također je navedeno da su se po navedenoj presudi stranke „pri odvjetničkoj kancelariji sporazumno riješili ovaj problem, o čemu je ovaj organ 13.05.2009. godine zaprimio akt 'Obavijest stranke u postupku' … u kojem se navodi “da nakon što je punomoćnica Envera Sefera izmirila troškove sudskog postupka, nakon čega su se stekli uslovi da se da izjava da gospodin Esad Čolo [apelant] nema interesa da učestvuje u postupcima izdavanja urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje na sporni objekt u okviru izvedenog stanja“

12. Iz informacije Službe za inspekcijski nadzor dalje proizilazi da se trenutno vodi postupak za izdavanje odobrenja za građenje Amiri Rizvić (kćerki Envera Sefera), za izgrađeni poslovni objekat.

13. Apelant se žali mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Službom za inspekcijski nadzor Općine Travnik povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži da se utvrdi povreda njegovih ustavnih prava, naloži nadležnom upravnom organu da bez daljnjeg odlaganja postupi po primljenom zahtjevu i naknadi nematerijalna šteta.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

15. U konkretnom slučaju apelant je tražio da se izvrši inspekcijski nadzor vezano za izgradnju objekta njegovog susjeda Envera Sefera, zahtjevajući obustavu i rušenje već obavljenih građevinskih radova. Nakon toga, apelant je Službi za inspekcijski nadzor 13. augusta 2007. godine podnio zahtjev za uklanjanje izgrađenog objekta Envera Sefera te smatra da je zbog nedonošenja odluke u postupku inspekcijskog nadzora povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

16. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud naglašava da je, prilikom utvrđivanja da li se neki slučaj odnosi na određivanje građanskog prava, relevantan samo karakter tog prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, stav 94). Prema tome, kako su pravo ili obaveza određeni u domaćem pravu nije odlučujuće, što je naročito važno u slučajevima koji uključuju odnose između pojedinca i države. Ključna stvar da li je član 6. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kőnig protiv SR Njemačke, presuda 28. juna 1978. godine, stav 90). Dakle radi se o faktičkom pitanju o kojem Ustavni sud mora odlučiti uvijek na osnovu posebnih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.

17. Dovodeći naprijed navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud naglašava da postupak inspekcijskog nadzora, u kojem se traži uklanjanje bespravno izgrađenog objekta drugog lica, može u određenim okolnostima podvesti pod pojam građanskih prava. Takva situacija bi nesporno postojala u situaciji da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem donesenim u upravnom postupku utvrđeno da objekat čije uklanjane se traži predstavlja bespravni objekat, a nadležni organi ne izvršavaju takvo rješenje. Međutim, Ustavni sud zapaža u konkretnom slučaju, u predmetnom postupku nije pravomoćno utvrđeno da se radi o objektu koji ima karakter bespravno izgrađenog objekta. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se o pravima apelanta kao susjeda shodno relevantnim odredbama Zakona o prostornom uređenju odlučuje u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, koja između ostalih elemenata, sadrži i „obaveze u odnosu na susjede i prava drugih lica“. Budući da iz stanja spisa nespornim proizilazi da je Služba za urbanizam, u cilju ispitivanja uvjeta gradnje u odnosu na okolne objekte i prava drugih, omogućila apelantu (kao susjedu uz čiju granicu svojom dužom stranom izgrađen predmetni objekat) učešće u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti a što je i konstatovano u rješenju broj 04/02-23-3-2724/07 od 11. augusta 2010. godine kojim je izdana urbanistička suglasnost Amiri Rizvić, to je za Ustavni sud neupitno da se o građanskim pravima i obavezama apelanta odlučivalo u tom postupku a ne u postupku inspekcijskog nadzora. Prema tome, u okolnostima konkretnog slučaja, predmetni postupak inspekcijskog nadzora nije odlučujući za građanska prava i obaveze apelanta pa u takvom postupku apelant ne uživa garancije prava na pravično suđenje, među kojim je i pravo na donošenje odluke u razumnom roku, odnosno, član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv. S toga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2525/08 (E. Č.) | Sudska praksa | Aktio