Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2817/10 (A. M.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2817/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2817/10, rješavajući apelaciju Amire Marić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amire Marić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 020348 09 Gž od 3. juna 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Amira Marić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa zajednička advokatska kancelarija Kebo & Guzin, iz Mostara, podnijela je 6. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 020348 09 Gž od 3. juna 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 P 020348 06 P od 25. marta 2009. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se N.D. (u daljnjem tekstu: tužena-protivtužiteljica) i Grad Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) obavežu da apelantici predaju u posjed, slobodnu od lica i stvari ½ stambeno-poslovne zgrade u Mostaru, ul. Braće Fejića br. 52, površine 78,12 mizgrađenu na nekretnini identičnoj kao k.č. 31/27, kučište i dvorište, površine 118 m , upisano u zk. ul. br. 4409 k.o. Mostar, po novom premjeru nekretnina identična k.č. 3164, upisana u posjedovnom listu br. 675 k.o. Mostar I. Ujedno je odbijen i dio tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila da se tuženi obavežu da joj solidarno naknade štetu na ime izgubljene dobiti u iznosu od 97.962,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da joj naknade troškove postupka na način preciziran izrekom prvostepene presude. Istom presudom usvojen je protivtužbeni zahtjev tužene-protivtužiteljice, kojim je tražila da se utvrdi da je apsolutno ništav Ugovor o kupoprodaji Ov.br. 554/98 od 21. aprila 1998. godine, ovjeren kod Osnovnog suda u Brčkom, zaključen između apelantice kao kupca i ''Sportstar'' d.d. iz Beograda kao prodavca. Ujedno je odbijen protivtužbeni zahtjev tužene-protivtužiteljice kojim je tražila da se izvrši brisanje navedene uknjižbe po osnovu ugovora o kupoprodaji Ov.br. 554/98 od 21. aprila 1998. godine, te da se uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje. Također je apelantica obavezana da tuženoj-protivtužiteljici naknadi troškove postupka na način preciziran izrekom prvostepene presude. Konačno, protivtužbeni zahtjev u odnosu na Grad Mostar je odbijen.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 58 0 P 020348 09 Gž od 3. juna 2010. godine, žalba apelantice je djelimično uvažena na način da je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, u dijelu kojim je utvrđeno da je apsolutno ništav Ugovor o kupoprodaji Ov.br. 554/98 od 21. aprila 1998. godine, kao i u dijelu kojim je apelantica obavezana da tuženoj-protivtužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.889,20 KM.

4. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 P 020348 09 Gž od 3. juna 2010. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestila Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelantice, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. »

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2817/10 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio