Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2860/11 (Š. Z.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2860/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2860/11, rješavajući apelaciju Šabana Zećirevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šabana Zećirevića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 002107 10 Gvl od 31. marta 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-176/99 od 5. augusta 1999. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šaban Zećirević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 14. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 P 002107 10 Gvl od 31. marta 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda broj Gž-176/99 od 5. augusta 1999. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-P-07- 000647 od 15. januara 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 01 0 P 002107 09 Gž od 6. maja 2010. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže F.S. (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime duga isplati iznos bliže označen u navedenoj presudi. Istom presudom obavezan je apelant tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka.

3. Apelant je, protiv presude Kantonalnog suda broj 01 0 P 002107 09 Gž od 6. maja 2010. godine podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koji je rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 P 002107 10 Gvl od 31. marta 2011. godine odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da apelantov prijedlog nije osnovan, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani u Zakonu o parničnom postupku, zbog čega apelantovom prijedlogu nije moglo biti udovoljeno.

4. Apelant smatra da su usporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava presudu donesenu u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelantovom zahtjevu za ponavljanje postupka nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2860/11 (Š. Z.) | Sudska praksa | Aktio