Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2925/11 (A. T., I. Š., O. Ć., M. M., E. A., D. Ž., M. G. i R. P.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o radu · čl. 106
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2925/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2925/11, rješavajući apelaciju Almira Topića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Almira Topića, Ibrahima Šatare, Omera Ćućurovića, Muharema Mustafića, Edhema Aljovića, Dinka Žarkušića, Mirsada Gološa i Ragiba Podruga podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 Rs 009169 08 Rsz od 14. aprila 2011. godine, broj 65 0 Rs 067269 10 Rsz od 12. maja 2011. godine, broj 09 Rs 005970 09 Rsz od 10. maja 2011. godine i broj 65 0 Rs 115673 10 Rsz od 11. maja 2011. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. Almir Topić, Ibrahim Šatara, Omer Ćućurović, Muharem Mustafić, Edhem Aljović, Dinko Žarkušić, Mirsad Gološ i Ragib Podrug (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, Stoca i Sarajeva, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnijeli su 18. jula 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 Rs 009169 08 Rsz od 14. aprila 2011. godine, broj 65 0 Rs 067269 10 Rsz od 12. maja 2011. godine, broj 09 Rs 005970 09 Rsz od 10. maja 2011. godine i broj 65 0 Rs 115673 10 Rsz od 11. maja 2011. godine.
2. S obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2925/11. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2925/11, AP-2926/11, AP-2927/11 i AP-2928/11.
3. Presudama Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-1931/05 od 30. novembra 2007. godine i broj 065-0-P-06-005378 od 13. jula 2007. godine, obavezana je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati iznose precizirane izrekama prethodno navedenih presuda sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka (AP-2925/11 i AP-2927/11). U predmetu AP-2926/11, presudom Općinskog suda, broj 65 0 P 067269 07 P od 21. novembra 2009. godine, odbijen je u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev za naknadu potraživanja iz radnog odnosa primjenom odredbe člana 106. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03). Konačno, presudom Općinskog suda, broj 65 0 P 115673 05 P od 11. januara 2010. godine, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neisplaćenu naknadu za korištenje godišnjeg odmora za 2002. godinu, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (AP-2928/11).
4. Presudama Kantonalnog suda, broj 09 0 Rs 009169 08 Rsz od 14. aprila 2011. godine i broj 09 0 Rs 005970 09 Rsz od 10. maja 2011. godine, žalba tužene je uvažena na način da su apelanti odbijeni u cjelosti sa tužbenim zahtjevima. Ujedno su apelanti obavezani da tuženoj naknade troškove parničnog postupka. U predmetima AP-2926/11 i AP-2928/11 presudama Kantonalnog suda, broj 65 0 Rs 067269 10 Rsz od 12. maja 2011. godine i broj 65 0 Rs 115673 10 Rsz od 11. maja 2011. godine, žalbe apelanata i tužene su odbijene kao neosnovane i potvrđene prvostepene presude.
5. Apelanti su naveli da su protiv presuda Kantonalnog suda, navedenih u izreci ove odluke, izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelanti nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenim revizijama okončan.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti posebno ističu da sporna potraživanju predstavljaju unutrašnji dug Federacije BiH, ali da prema mišljenu apelanta Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 66/04, 49/05 i 35/06) apsolutno treba da ima za posljedicu priznanje duga što bi vodilo prema prekidu zastarjevanja odnosno odricanju od zastarjelosti prema važećim propisima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:
«Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga su u konkretnom slučaju, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluke Vrhovnog suda o revizijama. Nakon donošenja odluke o revizijama, neovisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović