Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3021/09 (D. J.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3021/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3021/09, rješavajući apelaciju D. J, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. J. podnesena protiv zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini broj I-144/02, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. D. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Zdenka Jurić, podnijela je 23. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini broj I-
144/02.
2. Osnovni sud u Loparama je presudom broj P-45/02 od 11. jula 2002. godine utvrdio da je N. P. (u daljnjem tekstu: tuženi) apelanticin otac, koju je 14. novembra 1987. godine rodila majka Z. J. Istom presudom tuženi je obavezan da apelantici na ime doprinosa za izdržavanje plaća novčani iznos u visini i na način kako je precizirano u dispozitivu presude.
3. Rješenjem o izvršenju broj I-144/02 od 30. januara 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem broj I-144/02 od 3. marta 2003. godine, Osnovni sud u Loparama je po prijedlogu apelantice kao tražioca izvršenja, a na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Loparama broj P-45/02 od 11. jula 2002. godine, odredio izvršenje prodajom putničkog motornog vozila, namještaja i bijele tehnike tuženog kao izvršenika i isplatom novca na ruke zakonskoj zastupnici apelantice, te pljenidbom i prenosom 1/3 plate tuženog u Fabrici stolova i stolica u Loparama, a radi naplate potraživanja koja se sastoje od glavnice duga u iznosu od 3.550,00 KM.
4. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-247/03 od 22. septembra 2003. godine odbijena je žalba tuženog i rješenje Osnovnog suda u Loparama od 3. marta 2003. godine potvrđeno.
5. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini broj I-267/04 od 4. aprila 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-000 537 od 18. decembra 2007. godine, obustavljeno je predmetno izvršenje i ukinute sve provedene radnje, jer apelantica kao tražiteljica izvršenja nije predujmila troškove postupka u smislu člana 16. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. S obzirom na to da je apelantici 29. decembra 2007. godine uručeno rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-000 537 od 18. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. septembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila rješenje Okružnog suda u Bijeljini.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović