Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3316/11 (H. M.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3316/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3316/11, rješavajući apelaciju Husnije Malkoča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Husnije Malkoča podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 001508 11 U 2 od 30. juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Husnija Malkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 16. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 001508 11 U 2 od 30. juna 2011. godine (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

2. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod za PIO) je 23. avgusta 2005. godine donio rješenje broj 02/1-1169630758 kojim je konačno u upravnom postupku odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da mu odredi penzija bez valorizacije plaća ostvarenih u 1999. godini, a koja je uzeta u obzir prilikom obračuna penzijskog osnova.

3. Federalni zavod za PIO je 14. marta 2008. godine donio zaključak broj 01/1-1169630758 kojim je odbacio apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 23. avgusta 2005. godine. U obrazloženju zaključka Federalni zavod za PIO je naveo da apelant uz prijedlog za obnovu postupka nije priložio niti jedan od dokaza niti je učinio vjerovatnim okolnosti na kojima je zasnovao svoj prijedlog.

4. U ponovljenom postupku Kantonalni sud je 30. juna 2011. godine donio presudu broj 07 0 U 001508 11 U 2 kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu izjavljenu protiv zaključka PIO od 14. marta 2008. godine.

5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant u prijedlogu za obnovu postupka naveo da u upravnom postupku nije pravilno primijenjen materijalni propis, odnosno član

4. Uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske F BiH, te da je takođe naveo i drugačije rješenje u presudi Kantonalnog suda Mostar od 4. maja 2006. godine. Kantonalni sud je naveo da je: „prema odredbama člana 246. stav 1. tačke 1. Zakona o upravnom postupku postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku) obnovit će se ako se sazna za nove činjenice ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja, da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku“. Kantonalni sud je naglasio da iako se u prijedlogu za obnovu postupka apelant pozvao na član 246. stav 1. tačku 1. Zakona o upravnom postupku, iz sadržaja prijedloga proizlazi da je apelant obnovu postupka tražio zbog pogrešne primjene materijalnih propisa. Kantonalni sud je, takođe, naveo da „novim dokazom u smislu tačke 1. člana 246. ZUP se ne može smatrati drukčiji pravni zaključak, odnosno povreda materijalnog propisa. Eventualno pogrešno tumačenje zakonskih odredbi i drugih materijalnih propisa i pravno stanovište iznijeto u presudi suda u nekom drugom upravnom sporu, nije nova činjenica ili novi dokaz na osnovu kojeg bi se dozvolila obnova okončanog postupka u smislu citiranog člana 246. ZUP-a“. Obzirom na navedeno Kantonalni sud je naveo da je osporeni zaključak donesen pravilnom primjenom Zakona o upravnom postupku i da u konkretnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu apelanta.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene odluke odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Federalnog zavoda za PIO broj 02/1-1169630758 od 23. avgusta 2005. godine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 001508 11 U 2 od 30. juna 2011. godine, a koji se vodio po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog rješenjem PIO broj 02/1- 1169630758 od 23. avgusta 2005. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Također, kako je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelant žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3316/11 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio