Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3462/11 (J. Š.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3462/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3462/11, rješavajući apelaciju Jasminke Šabić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Šabić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 019675 11 Gž od 1. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 I 019675 02 I od 24. maja 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Šabić (u daljnjem tekstu: apelantica) sa boravištem u SR Njemačkoj-Frankfurt, koju zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragonić, advokati iz Zenice, podnijela je 29. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 019675 11 Gž od 1. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 019675 02 I od 24. maja 2011. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 019675 02 I od 24. maja 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 I 019675 11 Gž od 1. jula 2011. godine, odbačen je kao neuredan apelanticin prijedlog za izvršenje u predmetnoj pravnoj stvari, te se postupak izvršenja obustavlja u ovoj izvršnoj stvari i ukidaju sve provedene radnje.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno odlučio kada je odbacio prijedlog za izvršenje kao neuredan, te je za takvu svoju odluku naveo potpune i valjane razloge. Naime, Kantonalni sud je naveo da iz uvida u prvostepeni spis predmeta proizilazi da ne odgovaraju stanju spisa tvrdnje iz žalbe da je apelantica kao tražilac izvršenja po nalogu suda iz zaključka od 8. maja 2009. godine dostavila tačnu adresu posljednjeg poznatog prebivališta izvršenika u datom roku, te da je sud stoga bio u obavezi da apelanticu ponovo obavjesti da izvršenik ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog prebivališta, ako bi time apelantici omogućio da se dostava u ovom izvršnom predmetu izvršeniku izvrši u skladu sa odredbom člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio i u skladu sa odrebom člana 336. stav 3. ZPP u vezi sa odrebama čl. 10., 21. i 36. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBIH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09, u daljnjem tekstu: ZIP) prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan.

4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je zaključkom od 8. maja 2009. godine naložio apelantici da dostavi uređen prijedlog za izvršenje u kojem će tačno označiti adresu izvršenika, u roku od 8 dana, pošto se rješenje o izvršenju nije moglo dostaviti izvršeniku na adresu iz prijedloga, ulica Mehmeda Spahe broj 9. Propustom apelantice da postupi po navedenom zaključku, odnosno dostavom iste adrese na koju je sud ponovo pokušao izvršiti dostavu, ali bezuspješno jer je oba puta prilikom dostave konstatovano da izvršenik ne stanuje na adresi Mehmeda Spahe broj 9, te tako otkloni nedostatke i omogući sud da postupa, sud je apelanticin prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan na temelju člana 336. stav 3. ZPP. Da bi se raspravljalo o tom pitanju uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala podnijeti uredan prijedlog za izvršenje ili opravdati nemogućnost podnošenja urednog prijedloga za izvršenje, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da je apelanticin propust da na traženje Općinskog suda uredi prijedlog za izvršenje doveo do toga da apelantica nije efektivno iscrpila pravne lijekove, jer na temelju takvog prijedloga za izvršenje Općinski sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3462/11 (J. Š.) | Sudska praksa | Aktio