Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3708/11 (P. R.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3708/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3708/11, rješavajući apelaciju Pere Ravnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Ravnjaka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 007448 11 Rev od 23. juna 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 007448 10 Gz 2 od 7.

marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Pero Ravnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, podnio je 16. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 P 007448 11 Rev od 23. juna 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 007448 10 Gz 2 od 7. marta 2011. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv Nedeljka Piškovića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi predaje u posjed i isplate zbog sticanja bez osnova vsp. 2.900,00 KM, Općinski sud u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu broj 25 0 P 007448 10 P 2 od 21. oktobra 2010. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu preda u posjed garažu pobliže označenu u izreci presude. Stavom II izreke presude obavezan je tuženi da apelantu isplati iznos od 2.580,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 KM, dok je stavom III izreke presude apelant odbijen je sa tužbenim zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.580,00 KM, kao neosnovanim.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 25 0 P 007448 10 Gz 2 od 7. marta 2011. godine žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta, a apelant obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 KM.

4. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 25 0 P 007448 11 Rev od 23. juna 2011. godine reviziju odbacio kao nedopoštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev apelanta odnosi na nenovčano i novčano potraživanje, pa je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelant u svojoj tužbi označio (član 53. stav 2. tačka 5. i član 316. stav 1 u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP-a), odnosno pobijani dio pravomoćne presude (član 237. stav 2. ZPP-a). U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelant u tužbi označio vrijednost spora, u iznosu od 2.900,00 KM, koji ne prelazi vrijednosni kriterij iz člana 237. stav 2. ZPP-a, a pobijani dio pravomoćne presude za novčano potraživanje je 2.580,00 KM koji također ne prelazi vrijednosni kriterij iz člana 237. stav 2. ZPP-a za dopustivost revizije, pa revizija kao vanredan pravni lijek u konkretnom slučaju nije dopuštena. Osim toga,Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a. pa ju je na osnovu člana 247. ZPP odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 25 0 P 007448 10 Gz 2 od 7. marta 2011. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 25 0 P 007448 11 Rev od 23. juna 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 007448 10 Gz 2 od 7. marta 2011. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je Vrhovni sud 23. juna 2011. godine donio rješenje broj 25 0 P 007448 11 Rev kojim je odbačena revizija apelanta, pa se podrazumjeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. septembra 2011. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3708/11 (P. R.) | Sudska praksa | Aktio