Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3969/11 (J. J. i drugi)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3969/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3969/11, rješavajući apelaciju Jakova Jaćimovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jakova Jaćimovića, Pave Sebastijanovića, Zdravke Jarića, Mirka Mrđe, Ljube Jeličića, Milana Stolića, Snježane Zečević, Edite Vidić, Darke Jankovića, Srete Gavrića, Miruna Gojkovića, Nade Reljić, Anice Cvjetković, Slađane Ignjatić, Branke Dušanić, Gordane Martić, Mare Čikojević, Spase Lukić, Nikole Kresojevića, Branka Dujanića, Jelene Maričić, Radmile Blagojević, Darinke Šuvara, Dragoljuba Drugovića, Branka Mitrovića, Miše Petrovića, Ilinke Mitrić, Dragice Duronja, Dragice Rakić, Stanislavke Sebastijanović i Stevana Dubovljevića podnesena protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 60 0 Ps 013507 11 Pž od 28.
juna 2011. godine i presude Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 013507 10 Ps od 30. marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jakov Jaćimović i drugih 30 lica nabrojanih u dispozitivu odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Slavko Mikač-advokat iz Dervente, podnijeli su 10. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj 60 0 Ps 013507 11 Pž od 28. juna 2011. godine i presude Okružnog privrednog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 60 0 Ps 013507 10 Ps od 30. marta 2011. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj 60 0 Ps 013507 10 Ps od 30. marta 2011. godine, koja je potvrđena presudom Višeg suda broj 60 0 Ps 013507 11 Pž od 28. juna 2011. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su stekli razlučno pravo na nekretninama objekta Hotel Sava Brod koji je izgrađen na parcelama upisanim u zk.ul.br. 1200 k.o. Brod, te da je tuženi dužan priznati i trpjeti da se apelanti kao razlučni povjerioci namire iz iznosa dobijenog prodajom cjelokupne imovine koju čine nepokretnosti iz zk.ul. 1200 k.o. Brod u procentu od 70% od postignute cijene prodajom, u protivnom da to priznanje zamijeni ova presuda. Presudom je odbačen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su stekli razlučno pravo na parcelama gradskog građevinskog zemljišta i da je AD „Hotel Sava“ Brod u stečaju (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan priznati i trpjeti da se apelanti namire prodajom imovine upisane u zk.ul.br. 1940 k.o. Brod zajedno sa opremom. Presudom su apelanti obavezani da tuženom solidarno isplate iznos od 4.194,45 KM na ime naknade troškova postupka. U navedenom postupku vrijednost sudskog spora je označena u iznosu od 148.700,64 KM.
3. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Višeg suda broj 60 0 Ps 013507 11 Pž od 28. juna 2011. godine Okružni sud je 19. avgusta 2011. godine donio rješenje broj 60 0 Ps 013507 10 Ps kojim je reviziju apelanata odbacio kao neblagovremenu.
4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da je odredbom člana 3. stav 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) izmjenjena odredba člana 237. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 85/03) na način da je predviđeno da se u privrednim sporovima revizija može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Okružni sud je naveo da obzirom da su punomoćnici apelanata presudu Višeg privrednog suda zaprimili 18. jula 2011. godine, a da su na istu presudu reviziju izjavili 16. avgusta 2011. godine, revizija apelanata je neblagovremena.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Okružni sud je 19. avgusta 2011. godine donio rješenje broj 60 0 Ps 013507 10 Ps kojim je reviziju apelanata, izjavljenu protiv presude Višeg suda broj 60 0 Ps 013507 11 Pž od 28. juna 2011. godine, odbacio kao neblagovremenu. Naime, revizija apelanata je odbačena iz formalnih razloga i Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti navoda iz revizije, s obzirom da su apelanti propustili da u zakonom propisanom roku izjave reviziju, u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP-a. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u konrektnom slučaju bio ispunjen i formalni uvjet za korištenje revizije kao vanrednog pravnog lijeka, u smislu odredbe člana 237. stav
2. ZPP-a, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi limitirajući iznos od 20.000,00 KM (v.s. 148.700,64 KM), pa su apelanti bili dužni da prije podnošenja apelacije djelotvorno iskoriste taj dopušteni vanredni pravni lijek koji im je bio na raspolaganju.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjave reviziju, apelanti su onemogućili Okružni sud da suštinski preispita osporenu presudu Višeg suda u svjetlu revizionih navoda. Na taj način apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog Ustavni sud konstatuje da revizija, kao dopušteni vanredni pravni lijek, nije iskorištena djelotvorno, pa pošto nije ispunjen uslov djelotvornog iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović