Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4030/11 (S.S.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4030/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4030/11, rješavajući apelaciju S.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.S. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 025188 11 Rev od 10. augusta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. S.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ljiljana Stajić, advokat iz Banja Luke, podnio je 18. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 025188 11 Rev od 10. augusta 2011. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci ( u daljnjem tekstu:Osnovni sud) broj 71 0 P 025188 02 P od 23. februara 2010. godine, koje je potvrđeneo rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 025188 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine, utvrđeno je da se tužba tužitelja među kojima je i apelant, smatra se povučenom, te da su tužitelji dužni tuženom "Čajevec-Sistemi upravljanja" Banja Luka, na ime nakande troškova postupka isplatitit iznos od 2.100,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da na strani tužitelja nisu postojali opravdani razlozi za izostanak sa ročišta odnosno da na ročište zakazano za glavnu raspravu za dan 27. august 2008. godine nije pristupio punomoćnik tužitelja (zastupnica apelanta), a koji je o istom ročištu bio obavješten na predhodnom ročištu održanom 11. juna 2008. godine i prema zapisniku sa tog ročišta bio upozoren na posljedice nedolaska na glavnu raspravu. Prvostepeni sud je odlučio kao u izreci rješenja cijeneći da punomoćnik tuženog nije tražio da se ročište provede nego da se tužba smatra povučenom u smislu odrebi člana 77. Zakona o parničnom postupku.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija tužitelja je odbijena uz obrazloženje da suprotno tvrdnajama revizije nije počinjena povreda odredbe člana 111. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer sud nije imao potrebe da provjerava da li su ispunjeni uslovi za održavanje ročišta, jer su punomoćnici stranaka na predhodnom ročištu usmeno uredno obavješteni o zakazanom ročištu na koje osim njih druga lica nisu pozivana niti je određeno da će se izvoditi dokazi.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju osporenim rješenjima konstatovamo je da se tužba smatra povučenom. Dakle, pobijanim odlukama nije meritorno odlučeno o tužbenom zathevu apelanata, nego je samo konstatovano da se tužba smatra povučenom zbog činjenice da punomoćnik apelanta, iako uredno pozvan, nije prisustvovao pripremnom ročištu. Ustavni sud zaključuje da propustom da prisustvuje ročištu, apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović