Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4047/11 (''Gorje'' d.o.o. Žepče i A. G.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4047/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4047/11, rješavajući apelaciju ''Gorja'' d.o.o. Žepče i Ante Galića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ''Gorja'' d.o.o. Žepče i Ante Galića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 04 0 U 000 1722 10 U od 31. augusta 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 03-15-911/09-J-D od 14. aprila 2010. godine i zaključka Porezne uprave Kantonalnog ureda Zenica, broj 10-4-/01-15-1-90-02/04/I od 20. augusta 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. ''Gorje'' d.o.o. Žepče i Anto Galić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Žepča-Papratnica, koje zastupaju Zahid Kovač i Nermin Kovač, advokati zajedničke advokatske kancelarije iz Zenice, podnijeli su 20. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 04 0 U 000 1722 10 U od 31. augusta 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 03-15-911/09-J-D od 14. aprila 2010. godine i zaključka Porezne uprave Kantonalnog ureda Zenica (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 10-4-/01-15- 1-90-02/04/I od 20. augusta 2009. godine.
2. Zaključkom Uprave, broj 10-4-/01-15-1-90-02/04/I od 20. augusta 2009. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, broj 03-15-911/09-J-D od 14. aprila 2010. godine, odbačen je kao nedopušten prijedlog apelanta ''Gorje'' d.o.o. Žepče, za povrat u pređašnje stanje, podnesen zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe protiv rješenja Uprave, broj 10-4/01-15-1-90-02/04 od 28. maja 2004. godine.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 04 0 U 000 1722 10 U od 31. augusta 2011. godine, uvažena je tužba apelanata te su rješenje tuženog Ministarstva, broj 03-15-911/09-J-D od 14. aprila 2010. godine i zaključak Uprave, broj 10-4-/01-15-1-90-02/04/I od 20. augusta 2009. godine, poništeni. Drugim stavom iste presude dopušten je povrat u pređašnje stanje u upravnom postupku utvrđenja dodatnih poreznih obaveza apelantima te je postupak vraćen u stanje prema rješenju Uprave, broj 10-4/01-15-1-90-02/04 od 28. maja 2004. godine. Istom presudom odbijena je žalba apelanta ''Gorje'' d.o.o. Žepče izjavljena protiv rješenja Uprave, broj 10-4/01-15-1-90-02/04 od 28. maja 2004. godine.
4. Prema navodima apelacije apelanti su Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 04 0 U 000 1722 10 U od 31. augusta 2011. godine. Apelanti nisu, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
5. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
10. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da su apelanti Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 04 0 U 000 1722 10 U od 31. augusta 2011. godine, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović