Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4150/11 (V. M.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4150/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4150/11, rješavajući apelaciju Vukosave Mišić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vukosave Mišić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 P 000 415 10 Rev od 20. septembra 2011. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 000415 09 Gz od 17. marta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vukosava Mišić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Ečke koju zastupa Nada Todorović-advokat iz Vlasenice, podnijela je 20. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 P 000 415 10 Rev od 20. septembra 2011. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 000415 09 Gz od 17. marta 2010. godine.

2. Osnovni sud u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je 24. marta 2009. godine donio presudu broj 92 0 P 000415 06 P kojom je utvrđeno da je apelantica zakonska nasljednica na imovini svog pokojnog oca Rajka Borića u dijelu 1/5 u nekretninama pobliže preciziranim dispozitivom navedene presude, na kojima je ostavilac imao suvlasnički dio od 1/16 kao i pravo posjeda na nekretninama u iznosu od 1/5 pobliže preciziranim dispozitivom navedene presude, što su tuženi R.B, R.B. i T.B. dužni priznati apelantici i nadoknaditi joj troškove postupka od ½ na način pobliže preciziran dispozitivom navedene presude.

3. Okružni sud je 17. marta 2010. godine donio presudu broj 92 0 P 000415 09 Gz kojom je usvojio žalbu trećetužene, ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu.

4. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je među strankama u postupku nesporno da je iza apelanticinog pokojnog oca Rajka Borića, odnosno ostavitelja, proveden ostavinski postupak 1978. godine, te je raspravljena zaostavština u predmetu broj: 0-54/78 i 21. septembra 1978. godine doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravosnažno 5. novembra 1978. godine. Okružni sud je istakao da je predmet spora u ovoj parnici zahtjev apelantice da se utvrdi da joj pripada pravo nasljedstva u zaostavštini iza njenog pokojnog oca Rajka Borića, te da se radi o nasljedničkoj tužbi. Okružni sud je naglasio da iz odredbe člana 142. Zakona o nasljeđivanju proizilazi da se protekom roka od 20 godina ne može tražiti utvrđenje da nasljedniku pripada pravo na nasljeđe, pa čak ni od nesavjesnog nasljednika odnosno posjednika stvari zaostavštine. Dakle, protekom roka iz člana 142. Zakona o nasljeđivanju dolazi do gubitka prava na tužbu. Okružni sud je naveo da obzirom da je apelantica 16. novembra 2006. godine podnijela tužbu sudu, a zaostavština iza ostavitelja Rajka Borića je raspravljena 21. septembra 1978. godine kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju i proglašeni zakonski nasljednici iza ostavitelja, to proizilazi da je tužba u konkretnom slučaju neblagovremena, zbog proteka roka iz člana 142. Zakona o nasljeđivanju. Obzirom na navedeno Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud tužbu u ovoj pravnoj stvari trebao odbaciti, pa kako to nije učinio, ovaj sud je odlučio kao u izreci, jer se radi o povredi postupka na koju prvostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Vrhovni sud je 20. septembra 2011. godine donio rješenje broj 92 0 P 000 415 10 Rev kojim je odbacio reviziju apelantice izjavljenu protiv drugostepene presude.

6. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tesktu: ZPP), prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ukoliko odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Budući da je u konkretnom slučaju apelantica u tužbi od 16. novembra 2006. godine označila vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM, te da tuženi nije prigovarao označenoj vrijednosti spora, niti je sud na pripremnom ročištu, brzo i na pogodan način provjeravao tačnost naznačene vrijednosti, odnosno nije rješenjem određivao vrijednost spora drugačije od one vrijednosti koju je navela apelantica. S obzirom da označena vrijednost spora ne prelazi iznos iz člana 237. stav 2. ZPP-a, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

7. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

10. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantici 29. marta 2010. godine uručena presuda Okružnog suda broj 92 0 P 000415 09 Gz od 17. marta 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. oktobra 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4150/11 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio