Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4153/11 (Z. Ć. i S. Š.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4153/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4153/11, rješavajući apelaciju Zlatana Ćemeraša i Slavice Škrbo, na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatana Ćemeraša i Slavice Škrbo podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 005010 11 U od 15. jula 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlatan Ćemeraš i Slavica Škrbo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čapljine, koje zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijeli su 21. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 005010 11 U od 15. jula 2011. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 005010 11 U od 15. jula 2011. godine, odbijene su tužbe koje su apelanti podnijeli protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstv o) broj Up.II-09-03-25- 39-3/10 od 10. decembra 2010. godine i broj UP-2-09-02-25-42-3/10 od 29. novembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da su osporenim rješenjima odbijene žalbe koju su apelanti podnijeli protiv zaključaka Službe prostornog uređenja i graditeljstva Općine Čapljina (u daljnjem tekstu: Službe) broj Up/I 04-25-23/10-13 od 22. oktobra 2010. godine i Odjela prostornog uređenja i graditeljstva Općine Čapljina (u daljnjem tekstu: Odjel) broj Up/I 04-25-24/10-13 od 14. oktobra 2010. godine. Tim zaključcima su odbačeni prijedlozi apelanata za obnovu postupka izdavanja odobrenja za gradnju i izdavanje urbanističke saglasnosti apelantima kao investitorima, a koji su okončani rješenjima UP/I broj 04-25-150/1-2008 od 28. marta 2008. godine i UP/I broj 04-25-57/1-2008 od 19. februara 2008. godine.

3. Apelanti smatraju da su im povrijeđena prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 005010 11 U od 15. jula 2011. godine, odbijene su tužbe koje su apelanti podnijeli protiv rješenja Ministarstva broj Up.II-09-03-25-39-3/10 od 10. decembra 2010. godine i broj UP-2-09-02-25-42-3/10 od 29. novembra 2010. godine. Predmetnim rješenjem je odbijena žalba apelanata protiv zaključaka Službe broj Up/I 04-25-23/10-13 od 22. oktobra 2010. godine i Odjela broj Up/I 04-25-24/10-13 od 14. oktobra 2010. godine, kojim su odbačein prijedlozi apelanata za obnovu postupaka okončanih rješenjima UP/I broj 04-25-150/1-2008 od 28. marta 2008. godine i UP/I broj 04-25-57/1-2008 od 19. februara 2008. godine.

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4153/11 (Z. Ć. i S. Š.) | Sudska praksa | Aktio