Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4179/11 (M.K., Z.D., Š.Š. i E.N)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4179/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4179/11, rješavajući apelaciju M.K., Z.D., Š.Š. i E.N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija M.K., Z.D., Š.Š. i E.N podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 010296 11 RsŽ 2 od 18. augusta 2011. godine, presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 010296 06 P od 30. oktobra 2009. godine i dopunskih presuda Općinskog suda u Mostaru br. 07 58 P 010296 06 P od 10. oktobra 2010. godine i 4. decembra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M.K., Z.D., Š.Š. i E.N (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara podnijeli su 24. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 010296 11 RsŽ 2 od 18. augusta 2011. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 010296 06 P od 30. oktobra 2009. godine i dopunskih presuda Općinskog suda br. 07 58 P 010296 06 P od 10. oktobra 2010. godine i 4. decembra 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate, Općinski sud je donio presudu broj 07 58 P 010296 06 P od 30. oktobra 2009. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantima isplati novčane iznose pobliže označene u izreci presude, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.043,68 KM. Istom presudom apelanti su odbijeni u cjelosti sa zahtjevima za isplatu potraživanja koja se odnose na povećanja plaća po osnovu rada subotom i nedjeljom. Dopunskom presudom od 4. decembra 2009. godine određen je parcioni rok za sve isplate, dok je dopunskom presudom od 10. oktobra 2010. godine, odlučeno o zahtjevima apelanta o kojima nije odlučeno u predhodnim odlukama.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010296 11 RsŽ 2 od 18. augusta 2011. godine, žalba apelanata i tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda djelimično preinačena u pogledu dosuđenih naknada, te u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, tako da se tuženi obavezuje apelantima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.816,30 KM umjesto iznosa od 20.043,68 KM. Istom presudom žalba tuženog na dopunsku presudu od 4. decembra 2009. godine se uvažava i dopunska presuda ukida osim u dijelu kojim je određen parcioni rok za utvrđene naknade na način kako je to navedeno u izreci presude, dok se u ostalom dijelu žalbe na prvostepenu presudu i dopunsku presudu od 10. oktobra 2010. godine odbijaju kao neosnovane i prvostepena presuda. potvrđuje
4. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacija je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o revizijama koje su apelanti izjavili protiv navedenih presuda Kantonalnog suda.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u predmetima apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav
3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović