Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4262/11 (F. J.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4262/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4262/11, rješavajući apelaciju Fadila Jahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fadila Jahića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 005470 11 U od 26. augusta 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, broj UP-II-03-41-1472/10 od 6. aprila 2011. godine i rješenja Službe za zaštitu prava boraca i njihovih porodica, broj UP-I-06/4-43- 1426/08 od 15. januara 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Fadil Jahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupka Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 1. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 005470 11 U od 26. augusta 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj UP-II-03-41-1472/10 od 6. aprila 2011. godine i rješenja Službe za zaštitu prava boraca i njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Služba), broj UP-I-06/4-43- 1426/08 od 15. januara 2009. godine.
2. Apelantu je rješenjem Službe, broj UP-I-06/4-43-761/07 od 23. novembra 2007. godine, priznato pravo ratnog vojnog invalida.
3. Rješenjem Službe, broj UP-I-06/4-43-1426/08 od 15. januara 2009. godine, odbijen je zahtjev apelanta za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, te je poništeno rješenje Službe, broj UP-I-06/4-43-761/07 od 23. novembra 2007. godine.
4. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Službe, broj UP-I-06/4-43-1426/08 od 15. januara 2009. godine, koju je Federalno ministarstvo rješenjem, broj UP-II-03-41-289/09 od 25. septembra 2009. godine, odbilo kao neosnovanu.
5. Presudom Kantonalnog suda, broj 07 0 U 003437 09 U od 13. septembra 2010. godine, usvojena je tužba apelanta na način da je poništeno rješenje Federalnog Ministarstva, broj UP-II-03- 41-289/09 od 25. septembra 2009. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
6. Rješenjem Federalnog Ministarstva, broj UP-II-03-41-1472/10 od 6. aprila 2011. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Službe, broj UP-I-06/4-43-1426/08 od 15. januara 2009. godine.
7. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 005470 11 U od 26. augusta 2011. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta.
8. Protiv navedene presude apelant je 3. oktobra 2011. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ističe:''da ima velikih zdravstvenih problema pa je upitno kako je stručni organ mogao utvrditi da ne postoji invalidnost, odnosno da je već unaprijed bio određen kao lažni invalid''.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
13. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za venredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
14. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović