Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4325/11 (S. H.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Komunalna taksa
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4325/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4325/11 rješavajući apelaciju Sanele Hidanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanele Hidanović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 02 0 U 000 477 11 U od 30. avgusta 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 03-15-1510/10 D.B. od 1. juna 2011.

godine i rješenja o pokretanju potupka prisilne naplate Federalnog ministarstva finansija-Porezna uprava-Kantonalni porezni ured Orašje broj 13-2/01-15-5-I-F-439/10 od 21. oktobra 2010. godine , zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanela Hidanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Orašja, podnijela je 3. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 02 0 U 000 477 11 U od 30. avgusta 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-15-1510/10 D.B. od 1. juna 2011. godine i rješenja o pokretanju potupka prisilne naplate Federalnog ministarstva finansija-Porezna uprava-Kantonalni porezni ured Orašje (u daljnjem tekstu: Porezni ured Orašje) broj 13-2/01-15-5-I-F-439/10 od 21. oktobra 2010. godine.

2. Porezni ured Orašje je 21. oktobra 2010. godine donio rješenje o pokretanju potupka prisilne naplate broj 13-2/01-15-5-I-F-439/10 protiv apelantice radi prinudne naplate dospjele komunalne takse na istaknutu firmu za 2009. i 2010. godinu, dospjele kamate i troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.444,82 KM, koje nisu izmirene u roku naznačenom u nalogu za plaćanje Ispostave Orašje broj 13-2/1-03-15-732/10 od 1. oktobra 2010. godine.

3. Ministarstvo je 1. juna 2011. godine donijelo rješenje broj 03-15-1510/10 D.B. kojim je odbijena kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja o pokretanju potupka prisilne naplate Poreznog ureda Orašje broj 13-2/01-15-5-I-F-439/10 od 21. oktobra 2010. godine.

4. Kantonalni sud je 30. avgusta 2011. godine donio presudu broj 02 0 U 000 477 11 U kojom je u upravnom sporu odbio apelanticinu tužbu izjavljenu protiv rješenja Ministarstva broj 03-15- 1510/10 D.B. od 1. juna 2011. godine.

5. Prema navodima iz apelacije proizilazi da je apelantica 4. oktobra 2011. godine izjavila zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 02 0 U 000 477 11 U od 30. avgusta 2011. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestila Ustavni sud da li je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.

6. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke „Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

11. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantica Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4325/11 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio