Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4337/11 (Agrimex d.o.o. iz Sarajeva)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4337/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4337/11, rješavajući apelaciju Agrimexa d.o.o. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agrimexa d.o.o.
podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci, broj 57 0 Ps 087016 11 Pž od 17. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci, broj 57 0 Ps 087016 10 Ps od 29.
decembra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Agrimex d.o.o. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Dragomir Prerad i Miroslav Prerad, advokati iz Banja Luke, podnio je 7. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 57 0 Ps 087016 11 Pž od 17. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), broj 57 0 Ps 087016 10 Ps od 29. decembra 2010. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda, broj 57 0 Ps 087016 10 Ps od 29. decembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda, broj 57 0 Ps 087016 11 Pž od 17. februara 2011. godine, odbačena je tužba apelanta. U obrazloženju je navedeno da je sud rješenjem, broj 57 0 Ps 087016 10 Ps od 30. juna 2010. godine, zatražio od apelanta da u roku od 15 dana izvrši ispravku tužbe na način da jasno označi tuženog u konkretnoj pravnoj stvari uz istovremeno upozorenje da će se, u slučaju nepostupanja po rješenju, tužba odbaciti. S obzirom da apelant nije izvršio navedenu ispravku nego je dopisom od 20. jula 2010. godine predložio da se tužba dostavi tuženom na odgovor, odnosno Bosni i Hercegovini, Upravi za indirektno oporezivanje BIH, od apelanta je ponovno rješenjem, broj 57 0 Ps 087016 10 Ps od 21. septembra 2010. godine, zatraženo da u roku od 8 dana ispravi tužbu na način da jasno označi da li je tužena Bosna i Hercegovina i/ili Uprava za indirektno oporezivanje BiH, uz obrazloženje da i jedna i druga imaju pravni subjektivitet nezavisno jedna od druge a samim tim i stranačku sposobnost. Apelant je podneskom od 23. septembra 2010. godine vratio tužbu bez ispravke uz prijedlog da se tužba dostavi na odgovor tuženom. U obrazloženju osporenih rješenja je navedeno da i Bosna i Hercegovina i Uprava za indirektno oporezivanje BiH imaju svojstvo pravnog lica i da obje mogu biti nosioci prava i obaveza, odnosno da se radi o dva različita pravna subjekta iz kojih razloga je sud dva puta vraćao tužbu apelantu na uređenje. Budući da apelant nije postupio po nalogu suda tako da dostavi ispravljen i dopunjen tužbeni zahtjev već je sudu dostavio podnesak identičan tužbi, prema ocjeni Višeg privrednog suda, prvostepeni sud je pravilno, pozivom na odredbu člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
3. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja Okružnog i Višeg privrednog suda kojima je njegov tužbeni zahtjev odbačen u skladu sa odredbom člana 336. stav 3. ZPP-a budući da apelant nije postupio po nalogu Okružnog privrednog suda i otklonio nedostatke u tužbi, što je bilo neophodno za daljnje postupanje. Iz priložene dokumentacije Ustavni sud zapaža da je apelant po drugi put sudu dostavio podnesak identičan tužbenom zahtjevu, ali bez potrebnih korekcija i dopuna onako kako je to od apelanta tražio sud. U takvim okolnostima Ustavni sud zapaža da se apelant propustom da otkloni nedostatke u tužbi lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke jer redovni sudovi nisu odlučivali o meritumu njegovog tužbenog zahtjeva već samo o procesnom pitanju da li tužbeni zahtjev sadrži sve elemente koji su propisani odredbama ZPP-a. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović