Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4385/11 (I. K. i D. K.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4385/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4385/11, rješavajući apelaciju Ivanke Kvesić i Dražena Kvesića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivanke Kvesić i Dražena Kvesića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 64 0 P 003283 10 Rev od 19.
maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 003283 10 Gž od 9. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 003283 07 P 19. novembra 2009.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivanka Kvesić i Dražen Kvesić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupaju advokati zajedničke advokatske kancelarije Sesar-Ćurić-Miletić, podnijeli su 9. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 64 0 P 003283 10 Rev od 19. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 64 0 P 003283 10 Gž od 9. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 64 0 P 003283 07 P 19. novembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 64 0 P 003283 07 P 19. novembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 64 0 P 003283 10 Gž od 9. aprila 2010. godine, obavezana je Croatia osiguranje d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima isplati naknadu nematerijalne štete i to: za apelanticu ukupan iznos od 2.680,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 6. jula 2007. godine pa do isplate, te za apelanta u ukupnom iznosu od 5.590,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 6. jula 2007. godine pa do isplate. Sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog apelanti su odbijeni. Istom presudom tuženi je obavezan da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.932,25 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 64 0 P 003283 10 Rev od 19. maja 2011. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata koju su izjavili protiv drugostepene presude. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Također se pozvao na odredbu člana 362. stav 2. u vezi sa čl. 365. ZPP-a, te da se, shodno tome, dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Naime, Vrhovni sud je istakao da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju ni za jednog od apelanata ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, obzirom da je za apelanticu vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznos od 5.820,00 KM a za apelanta 3.910,00 KM, to revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
4. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) s obzirom da su im dosuđeni izuzetno mali iznosi na ime naknade materijalne štete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 64 0 P 003283 10 Gž od 9. aprila 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 003283 10 Rev od 19. maja 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 19. maja 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. novembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović