Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-684/09 (I. G.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-684/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 684/09, rješavajući apelaciju Ivana Guslića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Guslića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 008940 Rev od 14. oktobra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-07-000 456 od 13. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Guslić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Hamburga, Savezna Republika Njemačka, koga zastupa Ivan Tomić, advokat iz Mostara, podnio je 6. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 008940 Rev od 14. oktobra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-
000 456 od 13. juna 2007. godine. Apelant je 13. oktobra 2009. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 456 od 13. juna 2007. godine djelimično je uvažena žalba apelanta i prvostepena presuda Općinskog suda u Mostaru broj P-8940/02 od 2. juna 2006. godine preinačena na način da je tuženi „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo obavezan da apelantu, na ime naknade materijalne štete na vozilu, isplati iznos od 1.143,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena, a žalba tuženog odbijena kao neosnovana. Označena vrijednost spora u predmetnom parničnom postupku je 3.809,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 008940 Rev od 14. oktobra 2008. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 456 od 13. juna 2007. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ako Vrhovni sud, izuzetno, ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Budući da visina pobijanog dijela osporene pravomoćne drugostepene presude ne prelazi navedeni iznos od 10.000,00 KM (iznosi 2.666,19 KM), te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelant smatra da je Vrhovni sud, donošenjem osporenog rješenja kojim se njegova revizija odbacuje kao nedopuštena, povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je Vrhovni sud trebao meritorno ispitati revizione navode u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, a ne odbaciti reviziju, imajući u vidu da prema mišljenju apelanta predmetna pravna stvar jeste od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 008940 Rev od 14. oktobra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 456 od 13. juna 2007. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 2. jula 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda od 13. juna 2007. godine, a apelacija je podnesena 6. marta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović