Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2020/09 (M. A.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Uknjižba
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2020/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2020/09, rješavajući apelaciju Miloša Aleksića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Aleksića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-
000 094 od 10. juna 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 087-0-Dn-08-000 495 od 4. marta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Aleksić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 29. juna 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 094 od 10. juna 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 087-0-Dn-08-000 495 od 4. marta 2009. godine
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 087-0-Dn-08-000 495 od 4. marta 2009. godine koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 094 od 10. juna 2009. godine, na osnovu člana 88. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske i prijavnog lista Republičke uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove, Područna jedinica Teslić broj 122/09 od 27. februara 2009. godine dozvoljava se usaglašavanje podataka u popisnom listu sa aktuelnim rezultatima premjera kako je to definisano izrekom ovog rješenja, da se na osnovu Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove, Područna jedinica Teslić broj 46-478-1-92 od 21. decembra 2004. godine uknjiži pravo vlasništva na nekretninama u A listu u korist Vlade Jelića, sa dijelom 1/1. Stavom II ovog rješenja odbijen je zahtjev za uknjižbu prava vlasništva u korist apelanta na parceli 1095/4, upisanoj u A listu zk. uloška 16 k.o. Banja Vrućica i određuje se zabilježba odbijenog zahtjeva u B listu zk. uloška 16 k.o. Banja Vrućica.
3. U obrazloženju rješenja Osnovnog suda je navedeno da je Zemljišnoknjižna kancelarija 3. aprila 2008. godine primila zahtjev apelanta za uknjižbu prava vlasništva na parceli 1095/4 u k.o. Banja Vrućica, a na osnovu ugovora o kupoprodaji. Osnovni sud je postupajući u skladu sa odredbom člana
42. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) i člana 38. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima ispitao zahtjev apelanta, nakon čega je odlučio kao u izreci rješenja, iz razloga što utvrdio da je apelant svoj zahtjev zasnovao na Ugovoru o kupoprodaji broj Ov-170/08 od 22. februara 2008. godine na temelju kojeg je predmetnu parcelu kupio od Nade Tomić iz Donje Vrućice, i na osnovu Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove- Komisije za izlaganje podataka o nekretninama od 24. jula 2005. godine, zaključivši da ugovor i rješenje na koji se apelant poziva ne predstavljaju valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva jer se u zemljišnim knjigama na predmetnoj parceli kao vlasnik vodi Vlado Jelić, a ne Nada Tomić od koje je apelant predmetnu parcelu kupio. Dakle, Osnovni sud je utvrdio da je parcela broj 1095/4 Banja Vrućica koja odgovara parceli starog premjera 821/37 upisana u uložak 1236 k.o. Vrućica SP, da je upisana kao vlasništvo Vlade Jelića iz Vrućice sa dijelom 1/1, i da je uknjižena na osnovu rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, područna jedinica Teslić broj 46-478-1-92 od 21. decembra 2004. godine, prema odredbi člana 96. stav 2. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik RS-a“, broj 41/03 i 86/03) - prestanak državnog vlasništva po sili zakona i uspostavljanje vlasničkog odnosa koji je postojao prije prelaska navedenog zemljišta u društveno (državno) vlasništvo. Uvidom u rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove o stupanju na snagu katastra nekretnina dijela područja opštine Teslić („Službeni glasnik RS-a“, broj 75/05) takođe je utvrđeno je da zemljišna knjiga za parcelu 821/37 nije stavljena van snage. Prema tome, Osnovni sud je nakon razmatranja zahtjeva apelanta za uknjižbu prava vlasništva isti odbio iz razloga što prodavac Nada Tomić nije u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik navedene parcele iz čega proizilazi da podneseni dokumenti nisu identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, prema članu 42. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno da zahtjev apelanta ne ispunjava uslove za uknjižbu, pa je ovaj sud postupajući na osnovu člana 43. stav
2. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u izreci rješenja.
4. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je navedeno da žalba apelanta nije osnovana jer iz spisa predmeta prvostepenog suda proizilazi da je apelant tražio da se uknjiži kao vlasnik na nekretninama označenim po novom premjeru kao kč. 1095/4 upisane u k.o. Banja Vrućica, koja se po starom premjeru vodi kao kč. 821/37 u zk. ul. broj 1236 k.o. Banja Vrućica vlasništvo Vlade Jelića sa dijelom 1/1. Apelant je naime svoj zahtjev zasnovao na Ugovoru o kupoprodaji broj Ov-170/08 od 22. februara 2008. godine i rješenju Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove-
Komisije za izlaganje podataka o nekretninama od 24. jula 2005. godine, shodno kojim dokumentima Okružni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbio zahtjev apelanta za uknjižbu prava vlasništva, zaključivši da navedeni ugovor o kupoprodaji kao i rješenje na koje se apelant poziva, ne predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva, jer se u zemljišnim knjigama na predmetnoj parceli kao vlasnik iste vodi Vlado Jelić, a ne Nada Tomić, i da je ovaj sud pravilnom primjenom materijalnog prava za svoj stav dao valjane razloge. Drugostepeni sud je ukazao da nije sporno da prema odredbi člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik RS-a“, broj 112/06) stupanjem na snagu ovog zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, i da prema odredbi člana 46. istog zakona lice koje je u zemljišnim knjigama upisano kao nosilac privremenog prava korištenja na tom zemljištu postaje vlasnik a što je u konkretnom slučaju bio Vlado Jelić, a ne Nada Tomić kao prodavac predmetne parcele. Dakle, kako je u rješenju Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove-Komisije za izlaganje podataka o nekretninama kao vlasnik na predmetnim nekretninama vodi Vlado Jelić, to podaci iz navedenog rješenja i ugovor o kupoprodaji nisu identični sa stanjem u zemljišnim knjigama, kako je to regulisano odredbom člana 42. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Službeni glasnik RS-a„ broj 67/03), zbog čega ne mogu poslužiti kao valjan pravni osnov za uknjižbu u zemljišnim knjigama. Osim toga kako su odredbom člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama propisani uslovi za upis, koji u konkretnom slučaju po ocjeni suda nisu ispunjeni, jer uz zahtjev nisu priloženi valjani dokumenti, niti postoji odobrenje ranijeg vlasnika u smislu odredbe člana 41. stav 1. navedenog zakona, Okružni sud je zaključio da apelant neosnovano žalbom ukazuje da pobijano rješenje nije doneseno u skladu sa odredbom člana 41.b Pravilnika o dopunama Pravilnika o postupanju u zemljišno knjižnim stvarima („Službeni glasnik RS-a“ broj 23/07), jer je otvoren novi zk. uložak broj 16, i usaglašeno stanje ali sa prenosom uknjiženog vlasnika iz B lista zk ul. 1236 k.o. Vrućica, odnosno iz razloga što podneseni dokumenti nisu identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, i što je prvostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo pozivajući se na odredbu člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Dakle, Okružni sud smatra da bez obzira što apelant ima osnova za upis, ali za koji prethodno moraju biti ispunjeni uslovi, to je primjenom odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa članom 76. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, i pobijano rješenje potvrdio.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da su sudovi na pravno valjanu dokumentaciju pogrešno primjenili materijalno pravo i odbili njegov zahtjev, umjesto da su isti usvojili i izvršili uknjižbu prava vlasništva. Apelant tvrdi da prema podacima starog premjera predmetno zemljište koje je bilo označeno kao kč. 821/37 k.o. Vrućica koji stupanjem na snagu katastra nekretnina dijela opšine Teslić koji je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, greškom nije stavljeno van snage, ali pošto je na snagu stupio katastar nekretnina, to je po njegovom mišljenju usaglašavanje podataka sa starim premjerom besmisleno.
6. Zakon o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik RS-a“, broj 112/06), u relevantnom dijelu, glasi:
Član 44. (1) Stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, odnosno državno vlasništvo je prešlo na osnovu:
a) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, broj 52/58),
b) Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u određenim naseljima gradskog karaktera (“Službeni list SRBiH”, broj 24/68), koji se odnosi na opštine Banja Luka, Doboj, Rudo, Višegrad i Zvornik. (2) Na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada državno vlasništvo prešlo je na osnovu odluke opštine, na kojem je prestalo državno vlasništvo, na osnovu člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 86/03) utvrdit će se prestanak državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa. (3) Prestanak vlasništva iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa, utvrđuje se rješenjem nadležnog organa uprave za imovinsko pravne poslove. (4) Rješenje iz stava 2. ovog člana može se osporavati žalbom u postupku pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove. (5) Pravosnažno rješenje iz stava 2. ovog člana dostavlja se po službenoj dužnosti organu nadležnom za evidenciju prava na nekretninama na sprovođenje.
7. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik RS-a“, broj 67/03), u relevantnom dijelu, glasi:
Član 41. st. 1., 2., 3. i 4.
Zainteresovana lica (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva, upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stavrnog prava koje se prenosi, mijenja ograničava ili briše. (2) Odobrenje prema stavu 1. ovog člana mora biti notarski ovjereno, osim ako se za ugovor na osnovu kojeg se vrši promjena prava zahtjeva notarska obrada. (3) Odobrenje iz stava 1. ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. (4) Za ispravku zemljišne knjige nije potrebno odobrenje iz stava 1. ovog člana, ako se dokaže netačnost. Ovo posebno važi za upis ili brisanje ograničenja raspolaganja.
Član 42.
Provjera zahtjeva za upis.
Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje: (1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, (2) da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, (3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona. Član 43.
Odlučivanje o upisu. (1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje odlučuje da li će zahtjev djelimično ili potpuno prihvatiti, (2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: -ako se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotične zemljišnoknjižne kancelarije, -lice nije ovlašteno da zahtjeva upis, -pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata, -postoji neka druga smetnja koja sprječava upis. Član 44.
Sadržaj rješenja o upisu, odnosno odbacivanju upisa Rješenje o upisu, odnosno odbacivanju sadrži:
1.naziv i sjedište suda,
2.broj rješenja, mjesto i datum donošenja rješenja,
3. Tekst upisa, kao i uputstvo na zemljišnoknjižni uložak na odjeljak i kolonu gdje se upis obavlja,
4.razlog i pravni odnos rješenja,
5.pouka o pravnom lijeku,
6.potpis zemljišnoknjižnog referenta.
8. Pravilnik o dopunama Pravilnika o postupanju u zemljišno-knjižnim stvarima („Službeni glasnik RS-a“, broj 23/07), u relevantnom dijelu, glasi:
Član 41b.
Preuzimanje katastra nekretnina (1) Na osnovu rješenja donesenog u postupku izlaganja nekretnina, u skladu sa Zakonom o premjeru i katastru nekretnina (“Službeni list SRBiH”, broj 22/84), Zakonom o premjeru i katastru nekretnina (“Službeni glasnik Republike Srpske”,br. 19/96 i 15/00), Zakonom o premjeru i katastru nepokretnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/03, 46/04 i 67/05) i Zakonom o premjeru i katastru nepokretnosti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 34/06), do roka određenog Zakonom o zemljišnim knjigama Republike Srpske, zemljišno-knjižna kancelarija otvara nove zemljišnoknjižne uloške i licima u čiju korist je upis izvršen dostavlja zemljišno-knjižni izvod. (2) Za nekretnine za koje nije doneseno rješenje u skladu sa stavom 1. ovog člana uspostaviće se novi zemljišno-knjižni ulošci prema Zakonu o zemljišnim knjigama Republike Srpske. (3) Dokumentaciju prikupljenu u postupku izlaganja u skladu sa stavom 1. ovog člana katastar će dostaviti zemljišno-knjižnoj kancelariji.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Vezano za navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
12. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente kojim bi opravdao svoju tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović