Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2462/09 („Ledo“ d.o.o. Čitluk)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2462/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2462/09, rješavajući apelaciju „Ledo“ d.o.o. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Ledo“ d.o.o. Čitluk podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp- 08-000420 od 7. jula 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 033-0-Pr-07-002513 od 16. septembra 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „Ledo“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, podnio je 31. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-08-000420 od 7. jula 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 033-0-Pr-07-002513 od 16. septembra 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 033-0-Pr-07-002513 od 16. septembra 2008. godine apelant je proglašen odgovornim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci rješenja, počinio prekršaj iz člana 203. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putovima u BiH. Općinski sud je apelantu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM, te ga obavezao sa plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 KM. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da iz provedenih dokaza (između ostalog, kopije tahograf listića, potvrde o privremenom oduzimanju tahografskog listića, te izjava radnika policije) nesporno proizlazi odgovornost apelanta kao pravne osobe, jer je u prometu koristio vozilo koje nije imalo ispravan tahograf aparat. Općinski sud je istakao da nije prihvatio izjavu vozača S.M. koji je tvrdio da je do neispravnog ispisa na tahografskom listiću došlo zbog njegove greške, a ne zbog neispravnosti, oštećenja ili kvara uređaja, jer je u suprotnosti s drugim dokazima provedenim u postupku. Dalje, Općinski sud je istakao da odredbe člana 203. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putovima BiH propisuju da vozila u prometu moraju ispunjavati propisane uvjete u pogledu dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja, zaštite čovjekove okoline, kao i da imaju propisane uređaje i opremu. Zatim, fizičke osobe su odgovorne za učinjene prekršaje u granicama i po odredbama Zakona o prekršajima, dok se na pravne osobe primjenjuju odredbe Krivičnog zakona FBiH (članom 128. Krivičnog zakona FBiH propisani su osnovi odgovornosti pravne osobe) u pogledu odgovornosti za učinjeni prekršaj, a sankcije se izriču u granicama propisanim Zakonom o prekršajima FBiH.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud donio je Rješenje broj 003-0-Pžp-08- 000420 od 7. jula 2009. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je radnje apelanta kao odgovorne osobe kvalificirao kao prekršaj iz člana 203. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putovima u BiH, odnosno kako su se u radnjama apelanta stekla sva bitna obilježja tog prekršaja, to je apelanta pravilno proglasio odgovornim.

4. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da on kao pravna osoba nikako nije mogao utjecati na neispravnost ispisa tahograf listića, do kojeg je došlo nestručnim rukovanjem vozača, koji nije pravilno zamijenio tahograf listić, zbog čega smatra da je apsolutno pogrešan i proizvoljan zaključak redovnih sudova. Apelant navodi da on nije mogao ni na koji način na to utjecati, niti to predvidjeti, nego se radi o isključivoj subjektivnoj odgovornosti vozača koji je, zbog toga što je nestručno rukovao uređajem za ispis tahograf listića, počinio predmetni prekršaj i koji je, uostalom, i prihvatio odgovornost za učinjeni prekršaj. Apelant ističe da obrazloženja pobijanih rješenja ne zadovoljavaju zahtjev brižljive ocjene dokaza, nego ostavljaju utisak proizvoljnosti.

5. U Zakonu o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 31/06) relevantne odredbe glase:

Član 203.

(1)Vozila u prometu na putu moraju ispunjavati propisane uvjete u pogledu dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja, zaštite čovjekove okoline te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

[...].

6. U Krivičnom zakonu Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br.

36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05), relevantne odredbe glase:

Član 128.

Temelji odgovornosti pravne osobe Za krivično djelo koje je počinitelj počinio u ime, za račun ili u korist pravne osobe, odgovorna je pravna osoba:

a) kada smisao počinjenog krivičnog djela proizlazi iz zaključka, naloga ili odobrenja upravnih ili nadzornih tijela pravne osobe;

b) ili kada su upravna ili nadzorna tijela pravne osobe utjecala na počinitelja ili mu omogućila da počini krivično djelo;

c) ili kada pravna osoba raspolaže protupravno ostvarenom imovinskom koristi ili koristi predmete nastale krivičnim djelom;

d) ili kada su upravna ili nadzorna tijela pravne osobe propustila dužni nadzor nad zakonitošću rada zaposlenika.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u svezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje radi li se o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne, te ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju članak 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/07, tačke 21. i 22).

10. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da iz apelacije ne proizlaze bilo kakvi argumenti koji bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je apelant nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da u apelaciji nema ništa što ukazuje na “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati, odnosno da su ovi navodi očito (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2462/09 („Ledo“ d.o.o. Čitluk) | Sudska praksa | Aktio