Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2774/11 (V. K. iz Prozora, M. Z.-I. iz Livna, E. L. iz Gornjeg Vakufa, N. H. iz Goražda, R. G. iz Mostara)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Zastara
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2774/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2774/11, rješavajući apelaciju Vlade Kudića i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Vlade Kudića, Merime Zijadić-Isak, Envera Ljubunčića, Nedžiba Hasovića, Rahmana Goste, Ramiza Ohrana, Nermina Ajdinovića, Almira Berbera, Seme More, Muniba Kamberovića, Željka Vučine, Joze Ćavara, Rasmina Buze, Samira Škore, Mirsada Memića, Zedine Fišić, Fahrije Žilić, Remze Mekića, Denise Nuhanović, Vahida Fazlagića, Amira Šahovića, Mare Ban, Rasima Žuškića, Ćamila Ćilića, Mirzada Smirke, Edina Kahrića, Roberta Grubešića, Zdenka Zadre, Mirele Zorić, Amira Ugarka, Emira Kulašina, Vahida Muhibića, Fahrudina Alispahića, Omera Razića, Rusmira Bubala, Hašima Peze, Mirsada Hamzića, Amira Mešukića, Izeta Šehića, Salke Džafića, Dževada Muhibića, Šerifa Špage, Emira Ćibe, Mirsada Malkića, Zorana Nikačevića, Edina Osmića, Elvira Bajića, Ćamila Kovačića, Hasana Osmanovića, Nedžada Čame, Jasmina Masle, Ibrahima Jusufbegovića, Hasana Šehića, Mehe Šehića, Bajre Ačkara, Salke Bjelića, Suada Hasanovića, Refika Omerovića, Rusmire Hodžurda, Ahmeta Šafre, Hasana Tojage, Selvada Šafre, Sadina Repeše, Emina Pajevića, Abasa Maksumića, Miralema Alića, Rasima Alića i Saida Džafe, podnesene protiv:

-rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 000986 10 Rev od 5. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001224 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 000875 10 Rev od 7.

aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 000884 10 Rev od 26. aprila 2011.

godine, broj 65 0 Rs 049303 10 Rev od 19. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001038 10 Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 000955 10 Rev od 14. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001137 10 Rev od 12.

aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001227 10 Rev od 7. aprila 2011.

godine, broj 70 0 Rs 001084 10 Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001221 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001177 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001032 10 Rev od 7.

aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 000928 10 Rev od 10. maja 2011.

godine, broj 70 0 Rs 001297 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 000889 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, broj 70 0 Rs 001198 10 Rev od 17. maja 2011. godine, broj 65 0 P 048403 11 Rev od 7. juna 2011. godine, broj 65 0 Rs 193167 11 Rev od 14. jula 2011.

godine, broj 65 0 Rs 047736 11 Rev od 16. juna 2011. godine, broj 65 0 Rs 182109 11 Rev od 21. juna 2010. godine, broj 65 0 Rs 1094777 11 Rev od 9. juna 2011. godine, broj 70 90 Rs 001334 10 Rev od 25.

jula 2011. godine, broj 65 0 Rs 182103 11 Rev od 21. juna 2011.

godine, -presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-08- 003643 od 20. januara 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-003283 od 4.

juna 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-005025 od 19. aprila 2010.

godine, broj 009-0-Gž-08-001153 od 16. decembra 2009. godine, broj 65 0 Rs 049303 09 Rsz od 9. jula 2010. godine, broj 009-0-Gž-08- 001152 od 13. aprila 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-002460 od 24.

decembra 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-003123 od 9. aprila 2010.

godine, broj 009-0-Gž-08-004923 od 9. jula 2010. godine, broj 009-0- Gž-08-001843 od 1. juna 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-002523 od 4. juna 2010. godine, broj 09 0 P 007473 08 Gž od 15. jula 2010.

godine, broj 009-0-Gž-08-001365 od 10. marta 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-002221 od 13. aprila 2010. godine, broj 009 0 Gž 08 004786 od 20. maja 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-001210 od 15.

februara 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-000570 od 21. aprila 2010.

godine, broj 65 0 Rs 048403 09 Gz od 13. oktobra 2010. godine, broj 09 0 Rs 007765 08 Rsz od 27. oktobra 2010. godine, broj 65 0 Rs 047736 10 Rsz od 19. novembra 2010. godine, broj 09 0 Rs 006547 08 Rsz od 13. jula 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-001380 od 2. juna 2010. godine, broj 09 0 Rs 007451 08 Rsz od 11. oktobra 2010.

godine, broj 090 Rs 007486 08 Rsž od 21. septembra 2010. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlado Kudić iz Prozora, Merima Zijadić-Isak iz Livna, Enver Ljubunčić iz Gornjeg Vakufa, Nedžib Hasović iz Goražda, Rahman Gosto iz Mostara, Ramiz Orhan iz Visokog, Nermin Ajdinović iz Visokog, Almir Berber iz Maglaja, Semo Moro iz Konjica, Munib Kamberović iz Živinica, Željko Vučina iz Čapljine, Jozo Ćavara iz Širokog Brijega, Rasmin Buza iz Vogošće, Samir Škoro iz Sarajeva, Mirsad Memić iz Konjica, Zedina Fišić iz Konjica, Fahrija Žilić iz Ilidže, Remzo Mekić iz Sarajeva, Denisa Nuhanović iz Stoca, Vahid Fazlagić iz Mostara, Amir Šahović iz Mostara, Mara Ban iz Kiseljaka, Rasim Žuškić iz Mostara, Ćamil Ćilić iz Jablanice, Mirzad Smirko iz Zenice, Edin Kahrić iz Zenice, Robert Grubešić iz Gruda, Zdenko Zadro iz Gruda, Mirela Zorić iz Gruda, Almir Ugarak iz Donjeg Vakufa, Emir Kulašin iz Gornjeg Vakufa, Vahid Muhibić iz Tarčina, Fahrudin Alispahić iz Olova, Omer Razić iz Stoca, Rusmir Bubalo iz Konjica, Hašim Pezo iz Hadžića, Mirsad Hamzić iz Sarajeva, Amir Mešukić iz Konjica, Izet Šehić iz Mostara, Salko Džafić iz Mostara, Dževad Muhibić iz Konjica, Šerif Špago iz Mostara, Emir Ćibo iz Konjica, Mirsad Malkić iz Živinica, Zoran Nikačević iz Kiseljaka, Edin Osmić iz Sarajeva, Elvir Bajić iz Zavidovića, Ćamil Kovačić iz Jablanice, Hasan Osmanović iz Sarajeva, Nedžad Čamo iz Mostara, Jasmin Maslo iz Hadžića, Ibrahim Jusufbegović iz Konjica, Hasan Šehić iz Zenice, Meho Šehić iz Mostara, Bajro Ačkar iz Mostara, Salko Bjelić iz Mostara, Suad Hasanović iz Kalesije, Refik Omerović iz Konjica, Rusmira Hodžurda iz Visokog, Ahmet Šafro iz Stoca, Hasan Tojaga iz Mostara, Selvad Šafro iz Stoca, Sadin Repeša iz Mostara, Emin Pajević iz Mostara, Abas Maksumić iz Mostara, Miralem Alić iz Mostara, Rasim Alić iz Mostara i Said Džafo iz Ilijaša (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnijeli su u periodu od 11. jula 2011. godine do 28. oktobra 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.

2. S obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2774/11. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2774/11, AP-2776/11, AP-2777/11, AP-2929/11, AP-2930/11, AP-2993/11, AP-2994/11, AP-2995/11, AP-3074/11, AP-3075/11, AP-3076/11, AP-3145/11, AP-3146/11, AP- 3147/11, AP-3148/11, AP-3149/11, AP-3422/11, AP-3695/11, AP-4103/11, AP-4104/11, AP-

4105/11, AP-4107/11, AP-4194/11 i AP-4195/11.

3. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa (plata i regresa) za periode i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima apelanata.

4. Osporenim presudama, navedenim u izreci ove odluke redovni sudovi su tužbene zahtjeve apelanata djelomično usvojili, dok su dio zahtjeva odbili usvajajući prigovor tužene o zastari potraživanja. U obrazloženjima odluka sudovi su naveli da se u konkretnim slučajevima radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koje u smislu odredbi člana 106. Zakona o radu («Službene novine FBiH» br. 43/99 i 32/00 i 29/03, u daljnjem tekstu: ZOR) i člana 372. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), apsolutna zastara potraživanja nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja. S obzirom na nesporno utvrđene činjenice u pogledu vremena podnošenja tužbi apelanata, redovni sudovi su zaključili da je protekao zakonski rok od tri godine u kojem periodu zastarijevaju novčana potraživanja iz radnog odnosa u smislu člana 106. ZOR, odnosno člana 372. ZOO, pa su ocijenili osnovanim prigovor zastare potraživanja i odbili apelante sa ovim dijelom tužbenog zahtjeva (odnosno odbili tužbene zahtjeve apelanata u cjelini).

5. Nadalje, budući da su apelanti tokom postupka isticali da je tužena priznala njihova potraživanja donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH («Službene novine FBiH» broj 66/04), redovni sudovi su obrazložili da niti jednom odredbom tog zakona tužena nije izričito priznala potraživanje apelanata, te da se stoga donošenje tog zakona ne može smatrati priznanjem duga što bi za posljedicu imalo prekid roka zastare. Navedeno je da je odredbom člana 387. ZOO propisano «da se pored priznanja duga, priznanje duga može učiniti na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja i slično, ali ne i donošenjem određenog zakonskog propisa, pismenih obavještenja ili javnih poziva» kako to smatraju apelanti. Također je navedeno da ni izdavanjem uvjerenja o neisplaćenim plaćama i naknadama na ime regresa tužena nije priznala potraživanje apelanata, budući da tim uvjerenjima tužena nije tvrdila da će izvršiti isplate apelantima, ili da im duguje konkretne iznose.

6. Ustavni sud je odlukama br. AP-1417/10 od 29. juna 2010. godine, AP-4440/10 od 8. decembra 2010. godine, AP-2672/10 od 14. septembra 2010. godine, AP-888/10 od 29. juna 2010. godine, AP-3960/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP-3289/10 od 14. septembra 2010. godine, AP- 1091/10 od 15. juna 2010. godine, AP-3057/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP-4442/10 od 21. decembar 2010. godine, AP-3962/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP-4441/10 od 8. decembra 2010. godine, AP-4070/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP-2529/10 od 20. aprila 2011. godine, AP-3018/10 od 14. septembra 2010. godine, AP-3288/10 od 14. septembra 2010. godine, AP- 1778/10 od 21. jula 2010. godine, AP-3053/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP-428/11 od 29. juna 2011. godine, AP-5979/10 od 9. februara 2011. godine, AP-368/11 od 9. marta 2011. godine, AP- 3965/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP-3966/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP-5542/10 od 11. januara 2011. godine i AP-5294/10 od 21. decembra 2010. godine, donesenim povodom apelacija istih apelanta protiv presuda Kantonalnog suda navedenih u izreci ove odluke, odbacio apelacije kao preuranjene s obzirom na to da su postupci po revizijama apelanata protiv presuda Kantonalnog suda bili u toku pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud je u citiranim odlukama apelante uputio da nakon donošenja odluka o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije navesti i odluku Ustavnog suda kojom je njihova apelacija odbačena kao preuranjena, što su apelanti i učinili podnoseći apelacije br. AP-2774/11, AP-2776/11, AP- 2777/11, AP-2929/11, AP-2930/11, AP-2993/11, AP-2994/11, AP-2995/11, AP-3074/11, AP- 3075/11, AP-3076/11, AP-3145/11, AP-3146/11, AP-3147/11, AP-3148/11, AP-3149/11, AP- 3422/11, AP-3695/11, AP-4103/11, AP-4104/11, AP-4105/11, AP-4107/11, AP-4194/11, AP- 4195/11, protiv rješenja Vrhovnog suda navedenih u izreci ove odluke.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština navoda o povredi ovih prava svode se na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelanti smatraju da je tužena priznala dug donošenjem zaključaka o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, potvrda i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH, te da je tim prekinut rok zastarijevanja u smislu člana 387. ZOO i da je počeo iznova teći shodno članu 392. ZOO.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud zapaža da su apelanti u apelacijama kao osporene odluke naveli rješenja Vrhovnog suda kojima je njihova revizija izjavljena protiv presuda Kantonalnog suda odbačena kao nedopuštena, pa prema tome, u konkretnom slučaju revizije su bile neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da su odbačene kao nedopuštene rješenjima Vrhovnog suda. Konačne odluke u ovim apelacijama, u smislu ranije iznesenog stava, su presude Kantonalnog suda.

10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. Vezano za navode apelanata da su redovni sudovi proizvoljno primjenili materijalno pravo kad su zaključili da tužena nije objavom listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, izdavanjem potvrda, spiskovima objavljenim na internetu kao i donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH priznala dug pa da je time došlo do prekida zastare njihovih potraživanja Ustavni sud ukazuje da je u svojoj odluci broj AP-884/07 od 22. oktobra 2009. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje i zaključio da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama Zakona o radu i ZOO. Ustavni sud je u navedenoj odluci, analizirajući obrazloženje odluka redovnih sudova, zaključio da su redovni sudovi dali jasne razloge za zaključak da se izvod iz spiska koji je dostavljen sudu kao dokaz da tužena nije izvršila svoju obavezu ne može smatrati priznanjem duga u smislu člana 387. ZOO, jer taj izvod predstavlja konstataciju da nije izvršena isplata naknade, a ne priznanje duga koji je dat u obliku propisanom u spomenutom članu.

12. Budući da su i u konkretnom slučaju redovni sudovi dali detaljno obrazloženje zašto se uvjerenja, zaključak o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, potvrde, spiskovi objavljeni na internetu kao i odredbe Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH, ne mogu smatrati priznanjem duga u smislu člana 387. ZOO, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u odluci broj AP-884/07.

13. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi vezani za kršenje ustavnih prava iz čl. II/3. e), k) i prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne sadrže elemente koji bi ukazivali da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koji bi zahtijevali meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2774/11 (V. K. iz Prozora, M. Z.-I. iz… | Sudska praksa | Aktio