Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-44/09 (S. R.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Državni službenik
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-44/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. prosinca 2011. godine, u predmetu broj AP 44/09, rješavajući apelaciju Stipana Ramljaka, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stipana Ramljaka podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-

08-000 267 od 30. listopada 2008. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu broj 07 56 P 010865 07 P od 7. ožujka 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Stipan Ramljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda «Sesar-Ćurić-Miletić» iz Mostara, podnio je 5. siječnja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-08-000 267 od 30. listopada 2008. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 56 P 010865 07 P od 7. ožujka 2008. godine.

2. Rješenjem Općine Prozor-Rama, općinskog načelnika Općine Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: općinski načelnik), broj 01/1-36-1018/06 od 28. lipnja 2006. godine, apelant je postavljen na radno mjesto višeg stručnog suradnika za zdravstvo i socijalna pitanja u Službi društvenih djelatnosti i pitanja boraca Općine Prozor-Rama počevši od 1. srpnja 2006. godine. Istim rješenjem apelant je obvezan da do 25. veljače 2007. godine položi stručni upravni ispit.

3. Apelant je izjavio žalbu protiv prethodno navedenog rješenja, koju je Odbor državne službe za žalbe (u daljnjem tekstu: Odbor) Rješenjem broj 01-34-1025/06 od 21. prosinca 2006. godine odbio kao neutemeljenu. U obrazloženju je navedeno da je rješenje o postavljanju apelanta na radno mjesto višeg stručnog suradnika doneseno sukladno Uredbi o poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa državne službe koje obavljaju državni službenici, uvjetima za vršenje tih poslova i ostvarivanju prava iz radnog odnosa («Službene novine FBiH» br. 35/04 i 3/06; u daljnjem tekstu: Uredba), nakon donošenja Pravilnika o unutarnjoj organizaciji općinskih službi za upravu i drugih službi u Općini Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: Pravilnik) broj 01/1 36-443/06 od 7. ožujka 2006. godine, te je apelant, shodno tome, postavljen na radno mjesto za koje ispunjava uvjete propisane Pravilnikom, osim položenog stručnog upravnog ispita, s obzirom na to da se zatekao na radu u službama za upravu i stručnim službama Općine Prozor-Rama.

4. Presudom Općinskog suda broj 07 56 P 010865 07 P od 7. ožujka 2008. godine apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Rješenje Odbora (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 01-34-

1025/06 od 21. prosinca 2006. godine je odbijen kao neutemeljen.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u relevantnu dokumentaciju, između ostalog Rješenje općinskog načelnika broj 01/1-36-1018/06 od 28. lipnja 2006. godine, te Rješenje Federalnog ministarstva pravde Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-34-3-1886/04 od 28. prosinca 2004. godine, saslušanje apelanta u svojstvu stranke i saslušanje svjedoka J.V. i I.Š. Nespornim je utvrđeno da je apelant ispunjavao Pravilnikom predviđene uvjete, odnosno da je 23. siječnja 2005. godine stekao zvanje sanitarnog inženjera, odnosno VII stupanj stručne spreme, ali da je, također, utvrđeno da iz priloženog Uvjerenja o položenom stručnom upravnom ispitu Ministarstva pravosuđa i uprave Mostar broj 03.SI-84/00 od 11. lipnja 2000. godine, te iz Rješenja Ministarstva broj 04-34-3-

1886/04 od 28. prosinca 2004. godine, na koje se apelant pozvao i konstatirao da već ima položen navedeni ispit, proizlazi da je navedeni ispit položen ali za službenike više stručne spreme. Na temelju navedenog, Općinski sud je zaključio da je apelantu pravilno naloženo da u ostavljenom roku položi ispit za VII stupanj stručne spreme. Također je konstatirano da je Rješenje o raspoređivanju broj 01/1-

36-1018/06 od 28. lipnja 2006. godine doneseno sukladno odredbi članka 50. stavak 1. Pravilnika i članka 37. st. 1. i 2. Uredbe, te zaključio da općinski načelnik nije u obvezi rasporediti službenika, odnosno namještenika na radno mjesto na kojem je do tada radio, nego na radno mjesto koje odgovara njegovim stručnim sposobnostima.

6. Apelant je izjavio žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 07 56 P 010865 07 P od 7. ožujka 2008. godine, koju je Kantonalni sud Presudom broj 007-0-Gž-08-000 267 od 30. listopada 2008. godine odbio kao neutemeljenu. U obrazloženju je Kantonalni sud istakao da je prvostupanjski sud na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka i pravilne primjene materijalnog prava donio pobijanu presudu, primjenom odredbi Pravilnika i Uredbe, konkretno odredbe članka 50. stavak 1. Pravilnika, na temelju čega je apelant raspoređen na radno mjesto sukladno svojim stručnim sposobnostima. Također je navedeno da apelant za radno mjesto na koje je raspoređen mora imati položen stručni upravni ispit (uz ostale uvjete i VII stupanj stručne spreme i radno iskustvo). Apelant, prema mišljenju drugostupanjskog suda, nije dokazao da ima položen navedeni ispit, o čemu je prvostupanjski sud dao pravilne razloge koje je prihvatio i Kantonalni sud.

7. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kao i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant smatra da je diskriminiran na način da je raspoređen na radno mjesto višeg stručnog suradnika s obzirom na to da je do donošenja Rješenja broj 01/1-36-1018/06 od 28. lipnja 2006. godine bio raspoređen na radno mjesto pročelnika Općinske službe društvenih djelatnosti i opće uprave Prozor-Rama, te da je novim imenovanjem potpuno degradiran. Također, navodi da redoviti sudovi nisu analizirali suštinu spora, te da je nepotrebno da ponovno polaže stručni ispit.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. rujna 2005. godine, i Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi i organi uprave dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant ne nudi argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očito (prima facie) neutemeljeni.

12. U svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u svezi sa kojim pravom smatra da postoji kršenje prava na nediskriminaciju. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u svezu sa pravom na pravično suđenje. Razmatrajući ove apelantove navode, Ustavni sud nalazi da apelant nije dostavio dokaze na temelju kojih bi se mogao izvesti zaključak da je u konkretnom slučaju apelant bio diskriminiran prema nekoj zabranjenoj osnovi, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije očito (prima facie ) neutemeljeni.

13. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očito (prima facie) neutemeljena, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-44/09 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio