Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-627/09 (M. O.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Uknjižba
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-627/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-627/09, rješavajući apelaciju Mahmuta Osmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mahmuta Osmanovića podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 I 010051 08 I od 10. decembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mahmut Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Aida Glavovića i Jasmina Humačkića, advokata iz Mostara, podnio je 27. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 I 010051 08 I od 19. decembra 2008. godine.
2. Općinski sud u Neumu je odlučujući o apelantovoj tužbi protiv Ivice Batinovića, radi isplate, donio presudu zbog izostanka broj P-43/00 od 14. maja 2001. godine, kojom je Ivica Batinović obavezan da apelantu isplati iznos od 104.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kao u izreci presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Navedena presuda je postala pravosnažna 16. jula 2001. godine.
3. Apelant je 28. decembra 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv Ivice Batinovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) u kojem je naveo da je izvršenik posjednik i vanknjižni vlasnik 1/6 dijela na dva stambena objekta u katastarskoj općini Neum, čije je suvlasništvo stekao prema odredbama Zakona o nasljeđivanju iza smrti svog oca. U prijedlogu je dalje navedeno da za stambene zgrade koje su predmet izvršenja nije pribavljena upotrebna dozvola a da izvršenik nema pravnog interesa da «vanknjižno stanje pretvori u knjižno» odnosno da se u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik na nekretninama koje su predmet izvršenja. Predložio je da se, ukoliko izvrešnik dobrovoljno ne ispuni svoju obavezu, odredi izvršenje na stambenim objektima u katastarskoj općini Neum, pljenidbom i popisom tih stambenih objekata, utvrđenjem vrijednosti tih nekretnina i njihovom prodajom i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.
4. Općinski sud je odlučujući o apelantovom prijedlogu donio rješenje o izvršenju broj 53 0 I 010051 08 I od 18. jula 2008. godine, kojim je određeno izvršenje protiv izvršenika, na osnovu izvršne isprave (pravosnažne presude Općinskog suda u Neumu, broj P-43/00 od 14. maja 2001. godine) u iznosu od 104.000,00 KM. U drugom stavu dispozitiva rješenja je navedeno da će se izvršenje provesti na nekretnini označenoj kao k.č. 1706/47 upisanoj u zk.ul.746 K.O. Gradac (po novom premjeru k.č. 191 K.O. Neum) koja u naravi predstavlja porodično stambeni objekat u vanknjižnom vlasništvu izvršenika sa dijelom 1/6 i na nekretnini označenoj kao k.č. 1758/36 upisanoj u zk.ul. 764 K.O. Gradac (po novom premjeru k.č. 896/11 K.O. Neum) koja u naravi predstavlja stambenu zgradu u izgradnji u vanknjižnom vlasništvu izvršenika sa dijelom 1/6, zabilježbom ovog rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nepokretnosti, njenom prodajom i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom, uplatom na transakcijski račun apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Općinski sud ispitujući prijedlog za izvršenje, utvrdio da sadržava sve potrebne elemente propisane u članu 36. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnejm tekstu: ZIP).
5. Zaključkom broj 53 0 I 010051 08 I od 19. decembra 2008. godine, Općinski sud je naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige nekretnine koja u naravi predstavlja porodično-stambeni objekat u vanknjižnom vlasništvu izvršenika sa dijelom 1/6 i nekretnine koja u naravi predstavlja stambenu zgradu u izgradnji u vanknjižnom vlasništvu izvršenika sa dijelom 1/6, i da o tome izvijesti sud u roku od 30 dana. U drugom stavu navedenog zaključaka je navedeno da ukoliko apelant u ostavljenom roku ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige, postupak će se obustaviti. Zatim je navedeneo da će sud zastati s izvršenjem na predmetnim nekretninama do okončanja postupka predviđenog u članu 113. st. 4. do 8. ZIP-a. Postupak izvršenja će se nastaviti, kako je dalje navedeno, nakon što se nekretnina koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (glava VIII), ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom. U pouci o pravnom lijeku je nvedeno da protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku.
6. Apelant je u apelaciji istakao da mu je zaključkom Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je Općinski sud donošenjem zaključka, očigledno proizvoljnom primjenom pozitivno-pravnih propisa, prekoračio svoja ovlaštenja obavezavši ga da izvrši uknjižbu nekretnina. Na taj način je stvorio situaciju u kojoj apelant pored pravosnažne sudske presude i nesporne činjenice da izvršenik posjeduje imovinu velike vrijednosti, ne može ostvariti svoja prava samo iz razloga što nekretnine nisu upisane na ime izvršenika ili njegovog pravnog prednika. Ta činjenica po apelantovom mišljenju ne može biti smetnja za ostvarenje njegovih zagarantiranih ustavnih prava.
7. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03 i 33/06), relevantne odredbe glase:
Član 36. stav 1.
Prijedlog za izvršenje
Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev iza izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
Član 113. st. 1., 3., 4. i 5
Primjena odredaba gklave X ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige
Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno. Nakon donošenja rješenja o izvršenju sud će zastati s izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4. odnosno stavu 8. ovog člana. Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastavit će se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom. Tražilac izvršenja obavezan je zahtijevati upis u zemljišne knjige u skladu sa stavom 4. ovog člana u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju te o tome, u roku koji mu bude određen, izvijestiti izvršni sud. Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. U vezi sa navodima apelanta Ustavni sud ističe da, tumačiti pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka, vodilo bi sigurno u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Stoga, izvršenje presude, koju donese bilo koji sud, mora biti posmatrano kao „integralni dio suđenja“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. To će biti slučaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku, ili ako neopravdanost neizvršenja povlači ponovnu povredu tog građanskog prava (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 7. maja 1974. godine, serija A-18, st. 34-36, kao i odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03, od 17. decembra 2004. godine, tač. 27-31). Ako se pravosnažno utvrdi građansko pravo, a nadležni organ neće da ga izvrši, pravo na pravično suđenje u postupku utvrđivanja građanskog prava postalo bi bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Na taj način negira se pravo na pristup sudu. Pravo pristupa sudu ne znači samo formalan pristup sudu, već podrazumijeva efikasan pristup sudu. Da bi nadležni organ bio efikasan on mora obavljati svoju dužnost na zakonit i djelotvoran način. Obaveza obezbijeđivanja efikasnog prava na pristup nadležnim organima spada u kategoriju dužnosti, tj. pozitivne obaveze države (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Airey protiv Irske, od 9. oktobra 1979. godine, serija A-32, stav 25). Dakle, pravo na pristup sudu traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran, ako u naknadnom, izvršnom postupku, to građansko pravo ne može zaživjeti.
11. Međutim, u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se u apelantovom predmetu ne radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši pravosnažno utvrđeno građansko pravo ili o odugovlačenju suda da donese rješenje o izvršenju, nego se radi o specifičnom postupku izvršenja na nekretninama izvršenika koje nisu upisane u zemljišne knjige. Općinski sud je kao nadležan organ, efikasno i zakonito obavio svoju funkciju određivanjem izvršenja po prijedlogu apelanta na nekretninama izvršenika zabilježbom tog rješenja u zemljišnoj knizi a zatim, u skladu sa odredbama člana 113. ZIP-a zastao s izvršenjem na predmetnim nekretninama do okončanja postupka upisa nekretnina u zemljišne knjige. Dakle, građansko pravo apelanta, pravosnažno utvrđeno u sudskom postupku, na osnovu zaključka koje apelant osporava, bit će ostvareno po okončanju postupka propisanog za slučajeve kada nepokretnost nije upisana u zemljišnim knjigama. Taj postupak je propisan u odredbi člana 113. ZIP-a.
12. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da apelant nije dao konkretne dokaze o tome da Općinski sud bezrazložno ne postupa po rješenju o izvršenju, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija očigledno (prima faciae) neosnovana.
13. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Navodi o kršenju ovog prava zasnivaju se na istim navodima koje ej apelant istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje a u suštini se odnose na neizvršđenje rješenja o izvršenju. Budući da je Ustavni sud u prethodnim stavovima ove odluke u vezi sa pravom na pravično suđenje zaključio da je očigledno (prima facie) neosnovana, proizilazi da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović