Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-672/09 (M. P.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-672/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 672/09, rješavajući apelaciju Milana Petrovića , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Petrovića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-GŽ-08-

000972 od 16. juna 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Usore, kojeg zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 6. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neodlučivanja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud ) po žalbi koja je izjavljena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-00 1150 od 6. decembra 2007. godine.

2. Apelant je 16. februara 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate plate i regresa. Podneskom od 13. marta 2007. godine apelant je ispravio i dopunio tužbu. Općinski sud je dostavio tužbu na odgovor tuženom 23. marta 2007. godine, pripremno ročište je održano 20. septembra 2007. godine, a glavna rasprava je održana i zaključena 6. novembra 2007. godine.

3. Općinski sud je donio Presudu broj 065-0-P-07-00 1150 od 6. decembra 2007. godine kojom je obavezao tuženog na isplatu plata i regresa apelantu, na način tačno utvrđen presudom, dok je preostali apelantov zahtjev za isplatu zateznih kamata odbio.

4. Tuženi je 14. decembra 2007. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude. Apelant je dostavio odgovor na žalbu 20. decembra 2007. godine. Općinski sud je 12. februara 2008. godine žalbu sa spisima predmeta dostavio na rješavanje Kantonalnom sudu.

5. Kantonalni sud donio je Presudu broj 009-0-GŽ-08-000972 od 16. juna 2009. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

6. Tuženi je 10. jula 2009. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbacio Rješenjem broj 070-0-Rev-09-001719 od 8. aprila 2010. godine.

7. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je podnio apelaciju jer Kantonalni sud nije odlučivao o žalbi (u momentu podnošenja apelacije) više od godinu dana, tako da „čeka na ostvarivanje svojih prava iz radnog odnosa više od dvije godine“. Apelant je naveo da je žalba tuženog usmjerena na odugovlačenje postupka i odgađanje naplate apelantovog potraživanja. Apelant je naveo da je ponašanjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na efikasan pristup sudu, kao i da je pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava..

10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelant u momentu podnošenja apelacije žalio na nepostupanje Kantonalnog suda po žalbi tuženog izjavljenoj 14. decembra 2007. godine, a apelaciju je podnio 6. marta 2009. godine, dakle, jednu godinu i tri mjeseca nakon izjavljene žalbe. Međutim, Ustavni sud primjećuje da iz spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud riješio po apelantovoj tužbi u roku od deset mjeseci (6. decembra 2007. godine), a zatim dostavio žalbu na rješavanje Kantonalnom sudu 12. februara 2008. godine. Kantonalni sud donio je Presudu broj 009-0-

GŽ-08-000972 16. juna 2009. godine kojom je postupak meritorno okončan. Dakle, postupak na dvije sudske instance okončan je u roku od dvije godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe. Iako Ustavni sud primjećuje da je postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao godinu i četiri mjeseca (računajući od dana dostavljanja žalbe tom sudu), gledajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelant nema opravdan zahtjev u odnosu na navode da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

12. Apelant je u apelaciji naveo da mu je postupanjem Kantonalnog sud, zbog neodlučivanja, povrijeđeno pravo na „efikasan pristup sud“. Ustavni sud primjećuje da se ovi navodi u suštini odnosno na suđenje u razumnom roku, a koje je ispitao u prethodnim tačkama ove odluke pa neće dalje analizirati ovaj navod.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-672/09 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio