Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2759/09 (B. K.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2759/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2759/09, rješavajući apelaciju Bore Košarca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bore Košarca.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 125830 00 P (stari broj P-513/00) i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0- Gž-06-001061.

Nalaže se Opštinskom sudu u Sarajevu da, bez daljnjeg odlaganja, donese odluku u predmetu broj 65 0 P 125830 00 P (stari broj P-513/00), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Bori Košarcu, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Opštinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Boro Košarac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće podnio je 31. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Opštinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) i Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 11. februara 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. marta 2010. godine. Opštinski sud je 17. oktobra 2011. godine dostavio na uvid cio spis.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 25. oktobra 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Milisava Habota (u daljnjem tekstu: tužiteljka) je 13. aprila 2000. godine Opštinskom sudu podnijela tužbu protiv apelanta, radi priznanja prava svojine. Spis je zaveden pod poslovnim brojem P-513/00. Prvo ročište za glavnu raspravu je zakazano za 24. juli 2000. godine ali je odloženo jer apelant nije uredno primio poziv. Na sljedeće ročište od 17. oktobra 2000. godine pristupile su obje parnične stranke, ali je predloženo da se rasprava odloži jer je u spis uložen pismeni odgovor na tužbu kojim je apelant, između ostalog, osporio označenu vrijednost spora. Sljedeće ročište od 12. decembra 2000. godine je odloženo zbog službenog odsustva uredujuće sutkinje.

7. Na ročištu od 19. decembra 2000. godine izloženi su tužba i odgovor na tužbu, a sljedeće ročište od 23. januara 2001. godine odloženo je zbog bolesti sudije. Zatim je tužiteljka podneskom od 14. marta 2001. godine precizirala tužbeni zahtjev pa je ročište od 21. marta 2001. godine odloženo za 24. april 2001. godine i to radi izjašnjenja apelantovog punomoćnika na precizirani tužbeni zahtjev. Ročišta od 24. aprila i 11. juna 2001. godine su odložena bez navođenja razloga odgode. Ročišta od 13. septembra i 12. decembra 2001. godine odložena su zbog izjašnjenja na istaknuti protivtužbeni zahtjev.

8. Na ročištu od 26. marta 2002. godine sproveden je dokaz saslušanja tužiteljke u svojstvu parnične stranke. Usvojen je prijedlog tužiteljkinog punomoćnika da se sprovede dokaz vještačenjem vještaka građevinske struke, uz uviđaj na licu mjesta, na okolnost utvrđivanja visine uloženih sredstava u nepokretnosti koje su predmet tužbenog zahtjeva. Ročište je odloženo na neodređeno vrijeme i tužiteljkinom punomoćniku naloženo da na ime akontacije za vještačenje uplati iznos od 200,00 KM. Tužiteljka je ovu obavezu izvršila u septembru 2002. godine pa je Opštinski sud za 23. oktobar 2002. godine odredio uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske struke. Navedeno ročište je odloženo i sljedeće je održano 27. novembra 2002. godine i tada je sačinjen zapisnik o uviđaju. Ročište je zatim odloženo na neodređeno vrijeme i vještaku naloženo da u roku od 30 dana dostavi pismeni nalaz i mišljenje na okolnosti iz tužbe i dijela protivtužbenog zahtjeva. Vještak građevinske struke je pismeni nalaz i mišljenje dostavio 11. decembra 2002. godine. Ročište zakazano za 11. februar 2003. godine je odloženo zbog praznika, a naredno od 8. aprila 2003. godine je odloženo na neodređeno vrijeme. Sljedeća dva ročišta zakazana u oktobru i decembru 2003. godine su odložena. U 2004. godini su zakazana ukupno četiri ročišta od kojih su dva ročišta u martu i junu odgođena, treće od septembra je opozvano i naredno pripremno ročište je održano 18. novembra 2004. godine. Ročišta za glavnu raspravu su održana 16. marta, 7. juna i 26. septembra 2005. godine, kada je na saglasan prijedlog parničnih stranaka ročište odgođeno radi pokušaja mirnog rješenja spora.

9. U zapisniku o glavnoj raspravi od 17. januara 2006. godine je konstatovano da je predmet iz referata uredujućeg sudije presigniran drugom sudiji, nakon čega su punomoćnici parničnih stranaka saglasno izjavili da se izvedeni dokazi ne izvode ponovo već da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima. Nakon sprovođenja dokaznog postupka, glavna rasprava je zaključena.

10. Presudom broj P-513/00 od 20. februara 2006. godine odbijen je tužiteljkin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se apelant obaveže da joj isplati na ime izvršenih ulaganja u porodičnu kuću sa garažom i okućnicom iznos od 35.958,43 KM sa kamatama od 13. aprila 2000. godine. Preko dosuđenog iznosa, do iznosa od 61.880,00 KM, primljeno je na znanje povlačenje tužbe.

11. Cio spis je u aprilu 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje o tužiteljkinoj žalbi. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-06-001061 od 17. decembra 2009. godine odlučio o žalbi tako što je žalbu odbio u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu kamata na iznos od 4.000,00 KM počevši od 24. februara 1996. godine do 31. januara 2001. godine i prvostepenu presudu u tom dijelu potvrdio. U preostalom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i o protivtužbenom zahtjevu (stavovi I i III izreke presude) prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen Opštinskom sudu na ponovni postupak.

12. Kantonalni sud je 21. januara 2010. godine vratio spis Opštinskom sudu. U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom u maju 2010. godine konstatovano je da je tužiteljka umrla, da je apelant pismenim podneskom od 20. avgusta 2010. godine predložio zaključenje vansudske nagodbe, a nakon toga su tužiteljkini zakonski nasljednici posredstvom ovlašćenog punomoćnika precizirali svoj tužbeni zahtjev. Pripremna ročišta su održana 27. oktobra 2010. godine, te 24. februara i 7. aprila 2011. godine. Ročište za glavnu raspravu je održano 30. maja 2011. godine, a nastavak je planiran za 9. novembar 2011. godine. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je istakao da je razlog podnošenja njegove apelacije dužina trajanja postupka u parničnom sporu, kako pred prvostepenim, tako i pred drugostepenim sudom. Smatra da su mu postupanjem redovnih sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Naime, kako je obrazložio, od podnošenja tužbe u aprilu 2000. godine pa do septembra 2001. godine održano je šest ročišta koja su nepotrebno odlagana zbog nedolaska suprotne strane. Nepotrebno je, prema apelantovom mišljenju, dozvoljeno preinačenje tužbenog zahtjeva, a od tog momenta pa do sprovođenja dokaza vještačenjem vještaka građevinske struke proteklo je više od 19 mjeseci. Takvo postupanje Opštinskog suda je dovelo do toga da se nakon šest godina donese prvostepena presuda. Zatim je predmet dostavljen Kantonalnom sudu, koji u vrijeme podnošenja apelacije, dakle ni nakon što su prošle tri godine, nije odlučio o žalbi. Apelant je napomenuo da mu je rješavanje konkretnog spora od velike važnosti jer je predmet spora kuća u kojoj živi sa porodicom, a zbog dužine trajanja postupka i zabilježbe spora u zemljišnim knjigama spriječen je da niz godina dovrši započete građevinske radove. Predložio je da mu se u skladu sa praksom Ustavnog suda dosudi naknada za nematerijalnu štetu i da se nadležnom sudu naloži da bez daljnjeg odlaganja donese meritornu odluku. U dopuni apelacije apelant je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud odlučio o žalbi ali na način da je predmet ponovo vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da mu je spis Opštinskog suda dostavljen na rješavanje o žalbi 18. aprila 2006. godine i da je Kantonalni sud odlučio o tužiteljkinoj žalbi presudom od 17. decembra 2009. godine. Za navedeni predmet je, kako je dalje navedeno u odgovoru, odobrena urgencija za rješavanje, ali s obzirom na sve druge urgencije u zakonom određenim hitnim postupcima, predmet je uzet u rad u decembru 2009. godine. Navedeno je da Kantonalni sud ima preko 3.000 neriješenih predmeta, od kojih svaki referat ima preko 500 predmeta, pa tako i referat uredujućeg sudije. Shodno navedenom, Kantonalni sud je u odgovoru istakao da nisu prihvatljivi apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Kantonalni sud u momentu podnošenja apelacije nije duži period donio odluku o tužiteljkinoj žalbi. Za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom donesena je presuda Kantonalnog suda kojom je prvostepena presuda djelimično potvrđena, a u preostalom dijelu ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Imajući u vidu da se apelant žali na nemogućnost dobijanja konačne odluke duži period, kao i odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred Kantonalnim sudom, i prethodno pred Opštinskim sudom, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Postupak je od podnošenja tužbe do prvostepene presude trajao skoro šest godina, a postupak o žalbi je trajao nepune četiri godine, što je, prema apelantovom mišljenju, van granica razumnog roka, pogotovo imajući u vidu da je postupak i dalje u toku.

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Sem toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

a.a) Period koji se uzima u obzir

23. Tužiteljka je parnični postupak protiv apelanta pokrenula tužbom pred Opštinskim sudom u aprilu 2000. godine. U vrijeme podnošenja apelacije i odlučivanja Ustavnog suda postupak nije okončan, što znači da postupak traje 11 godina i šest mjeseci. a.b) Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju se radi o građanskom sporu koji je tužiteljka, radi utvrđenja i isplate, pokrenula protiv apelanta. Shodno relevantnim zakonskim odredbama, nadležni sud ima obavezu da parnični postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

25. Iz spisa Opštinskog suda broj 65 0 P 125 830 00 P proizilazi da su u periodu od šest godina ročišta zakazivana tri do četiri puta godišnje i da su nekoliko puta odlagana bez jasnog razloga za odlaganje ili prijedloga jedne od stranaka. Iz spisa proizilazi da su tokom šest godina trajanja postupka pred prvostepenim sudom stranke (tužiteljka i apelant) nekoliko puta prije početka raspravljanja u spis predavale pismene podneske, za koje je sud konstatovao da čine sastavni dio sudskog zapisnika, pa su ročišta odlagana radi izjašnjenja. Nakon odlaganja ročišta i ustupanja predmeta drugom uredujućem sudiji u januaru 2006. godine, glavna rasprava je sprovedena iznova, pročitani zapisnici o izvedenim dokazima, a zatim glavna rasprava zaključena i donesena prvostepena presuda. Od aprila 2006. godine, kada je Opštinski sud dostavio spis na rješavanje o žalbi, Kantonalnom sudu je i pored urgencije za rješavanje predmeta (kako je to jasno navedeno u odgovoru Kantonalnog suda) trebalo skoro četiri godine da donese presudu kojom je prvostepena presuda djelimično potvrđena (odluka o kamatama), a u ostalom dijelu ukinuta i vraćena na ponovni postupak. Od tog perioda su protekle skoro dvije godine a postupak još uvijek nije okončan.

26. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume navedene u relevantnim principima, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka pred Opštinskim sudom i Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak radi utvrđenja i isplate trajao 11 godina i šest mjeseci, za čije su trajanje odgovorni Opštinski sud i Kantonalni sud, apelantu je određena naknada u visini od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada su za ukupnu dužinu trajanja postupka u periodu od 11 godina i šest mjeseci odgovorni Opštinski sud i Kantonalni sud koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, pogotovo što predmetni parnični postupak nije okončan.

30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2759/09 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio