Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1028/09 (S. L.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1028/09
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1028/09, rješavajući apelaciju Salke Lete, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. tačke 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Salke Lete.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što postupak izvršenja pravosnažne presude pred Općinskim sudom u Zenici pod brojem 43 0 I 017092 08 I (stari broj 043-0-I-08-001 229) nije okončan u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Zenici da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 43 0 I 017092 08 I (stari broj 043-0-I-
08-001 229), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da Salki Leti, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Zenici i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Salke Lete u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07-002 250 od 5. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Salko Leto (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 6. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što postupak izvršenja pravosnažne presude u predmetu Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 017092 08 I (stari broj 043-0-I-08-001 229) nije okončan u razumnom roku kao i u predmetu Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-002 250.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 30. juna 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je odgovor dostavio 16. jula 2009. godine.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 19. augusta 2009. godine.
4. Općinski sud je 11. oktobra 2011. godine, na zahtjev Ustavnog suda, dostavio na uvid spis broj 043-0-I-08-001 229.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Presudom Općinskog suda broj P-234/02 od 11. oktobra 2007. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Koviljke Bečić i Hazima Bečića (u daljnjem tekstu: tužitelji ili izvršitelji), podnesen protiv Općine Zenica i apelanta, koji glasi: „Utvrđuje se da je ništav sporazum o raskidu ugovora o korištenju stana u Zenici u ulici Vardište broj 15 koji je tužitelj Hazim Bečić zaključio 1990. godine sa tuženom Općina Zenica. Utvrđuje se da je ništavo rješenje o dodjeli stana u Zenici u ulici Vardište broj 15, broj 03-372-350/89 od 20. juna 1990. godine kojim je predmetni stan dodijeljen apelantu od strane tužene Općina Zenica. Utvrđuje se da je ništav ugovor o korištenju stana u Zenici u ulici Vardište broj 15 koji je zaključen između pravnog prednika Zenicatrans d.o.o. Zenica i apelanta“. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da su Općina Zenica i apelant dužni da im solidarno isplate iznos od 13.600,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 28. maja 2007. godine pa do isplate, uz naknadu troškova postupka. Također, tužitelji su obavezani da tuženoj Općini Zenica naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.080,00 KM, a apelantu kao tuženom iznos od 2.100,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Kantonalni sud je Presudom broj 004-0-Gž-07-002 250 od 5. maja 2008. godine žalbu tužitelja i dopunu žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu. Istom presudom odbijen je apelantov prijedlog za donošenje sudske mjere osiguranja kao i zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu tužitelja.
Izvršni postupak
8. Apelant je Općinskom sudu 13. augusta 2008. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne presude tog suda broj P-234/02 od 11. oktobra 2007. godine i to pljenidbom, procjenom i prodajom pokretne stvari izvršenika, putničkog vozila marke „Mercedes“, registarskih oznaka 193-J-
164 (u daljnjem tekstu: predmet izvršenja), vlasništvo izvršenika, zbog namirenja troškova parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 KM, troškova izvršnog postupka i manipulativnih troškova prodaje, kao i prijenosom tako dobijenih sredstava na račun punomoćnika i apelantovog pravnog zastupnika Hilme Šehića, broj računa 134-010-00000818-91, otvoren u IK banci d.d. Zenica, poreski broj 05004302, s tim da se izvršeniku Hazimu Bečiću, shodno odredbi člana 123. Zakona o izvršnom postupku FBiH, zabranjuje svako raspolaganje predmetom izvršenja, te da su izvršenici dužni apelantu naknaditi troškove izvršnog postupka prema priloženom troškovniku.
9. Općinski sud je 5. februara 2009. godine donio Rješenje o izvršenju broj 043-0-I-08-001 229, kojim je dopustio predloženo izvršenje. Izvršenici su protiv tog rješenja 17. februara 2009. godine izjavili prigovor. Apelant je 22. jula 2009. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 017092 08 I (stari broj 043-0-I-08-001 229) od 1. oktobra 2009. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 043-0-I-08-001 229 od 5. februara 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da prigovor izvršenika nije osnovan jer se ne zasniva niti na jednom od razloga iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku FBiH koji sprječava izvršenje, niti na nekim drugim razlozima koji bi prigovor izvršenika činili osnovanim.
11. Općinski sud je Zaključkom broj 43 0 I 017092 08 I (stari broj 043-0-I-08-001 229) od 1. oktobra 2009. godine konstatirao da će se na osnovu Rješenja o izvršenju broj 043-0-I-08-001 229 od 5. februara 2009. godine izvršiti zabilježba izvršenja na predmetu izvršenja u evidenciji registriranih motornih vozila i u saobraćajnoj dozvoli koja glasi na putničko motorno vozile koje je predmet izvršenja, vlasništvo izvršenika, a Ministarstvu unutrašnjih poslova, Sektoru za administraciju Zenica, naloženo je da izvrši predmetnu zabilježbu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelaciju podnosi zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom predmetu koji su tužitelji 11. oktobra 2007. godine pred Općinskim sudom pokrenuli protiv njega, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-002 250 od 5. maja 2008. godine, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom predmetu Općinskog suda broj 43 0 I 017092 08 I (stari broj 043-0-I-08-001 229), koji se još uvijek vodi pred ovim sudom. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražio i naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud ističe: „[…] da je izvršni postupak poseban postupak u odnosu na prethodni parnični postupak, pa smatra da su navodi apelacije neosnovani, da je izvršni sudija u konkretnom slučaju i prebrzo postupao s obzirom na broj i strukturu predmeta koje duži, te s obzirom na činjenicu da je izvršenje predloženo procjenom i prodajom pokretne stvari izvršenika, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana“.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 9.
Podnesci, ročišta i spisi (2) Sud održava ročište kad je to ovim zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje cjelishodno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak
17. U odnosu na dopustivost apelacije u dijelu koji se odnosi na apelantove navode da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član 16. st. 1. i 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; […]
18. Vezano za apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja parničnog postupka, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je apelant 13. augusta 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje Rješenja ovog suda broj P-234/02 od 11. oktobra 2007. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda, kojom je prvostepena presuda potvrđena, morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. aprila 2009. godine, proizlazi da je apelacija, u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je, u ovom dijelu, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na trajanje izvršenja pravosnažne presude
20. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude nerazumno dugo traje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
23. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što postupak izvršenja pravosnažne presude nije okončan u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
25. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05; i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da apelant u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud, također, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
a) Relevantni principi
27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
28. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
29. Predmetni izvršni postupak pokrenut je 13. augusta 2008. godine kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda. Prema dokazima iz spisa koji su dostavljeni Ustavnom sudu, postupak u predmetu pred Općinskim sudom je još u toku. Dakle, cjelokupan postupak koji se vodi povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne i izvršne presude ovog suda traje tri godine i sedam mjeseci i još nije okončan.
c) Analiza postupka
30. Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju, sud je trebao izvršiti pljenidbu, procjenu i prodaju putničkog vozila koje je vlasništvo izvršenika na način predviđen relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Ustavni sud, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u konkretnom predmetu, te činjenicu da je bilo potrebno da se izvrši pljenidba predmeta izvršenja, njegova prodaja koja zahtijeva preduzimanje čitavog niza radnji taksativno navedenih u relevantnim odredbama ZIP-a, smatra da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim predmetom.
31. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u cijelosti postupao u skladu sa odredbama ZIP-a, tj. radnjama propisanim navedenim zakonom, te imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim postupanjem nije ničim doprinio da postupak duže traje.
32. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih, Ustavni sud je na osnovu dokaza iz spisa utvrdio da je taj sud nakon šest mjeseci od dana prijema prijedloga za dozvolu izvršenja (13. augusta 2008. godine) tek 5. februara 2009. godine donio Rješenje o izvršenju, a nakon jedne godine, sedam mjeseci i 25 dana (1. oktobra 2009. godine) odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv navedenog rješenja. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da ovaj sud smatra neosnovanim apelantove navode da izvršni postupak neopravdano dugo traje, navodeći čak da je izvršni sudija u konkretnom slučaju prebrzo postupao s obzirom na broj i strukturu predmeta koje duži, te činjenicu da je izvršenje predloženo procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Međutim, Ustavni sud smatra da se navedeno opravdanje ne može prihvatiti. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Prema tome, Ustavni sud smatra neosnovanim tvrdnje Općinskog suda da je izvršni postupak relativno brzo okončan, budući da se, prema odredbi člana 64. ZIP-a, postupak izvršenja smatra „završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja“, a nesporno je da u konkretnom slučaju Općinski sud nije donio navedene odluke niti je proveo izvršnu radnju jer iz činjenica spisa proizlazi da Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor za administraciju Zenica, po nalogu Općinskog suda tek treba da izvrši pljenidbu predmeta izvršenja.
33. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka, koji do donošenja odluke o apelaciji traje tri godine i sedam mjeseci, ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Kompenzacija
34. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
35. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga pokrenut 13. augusta 2008. godine, te da još nije pravosnažno okončan, iako je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznosi 900,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Zeničko-dobojskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje ustavnog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak izvršenja pravosnažne presude pred Općinskim sudom u Zenici, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje tri godine i sedam mjeseci, te kada se takvo neopravdano trajanje postupka može u cijelosti pripisati ponašanju nadležnog suda koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
37. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović