Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1869/09 (Društvo za javni gradski prevoz putnika „Mostar bus“ d.o.o)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1869/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1869/09, rješavajući apelaciju Društva za javni gradski prevoz putnika „Mostar bus“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Društva za javni gradski prevoz putnika „Mostar bus“ d.o.o. Mostar.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 001369 09 Gž od 4.

novembra 2009. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Društvo za javni gradski prevoz putnika „Mostar bus“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnijelo je 15. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 001369 05 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 2. i 22. oktobra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 19. oktobra i 10. novembra 2009. godine.

4. Ustavni sud je 31. oktobra 2011. godine od Općinskog suda zatražio da mu dostavi na uvid spis, što je i učinjeno 10. novembra 2011. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 13. novembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Abdulrahman Ćosić iz Mostara (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 14. septembra 2005. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenuo spor protiv apelanta radi poništenja „nezakonitog prestanka ugovora o radu“.

8. Općinski sud je 22. novembra 2005. godine dostavio apelantu tužbu na odgovor, a apelant je 19. decembra 2005. godine dostavio Općinskom sudu odgovor na tužbu.

9. Općinski sud je 25. januara 2007. godine dostavio tužitelju apelantov odgovor na tužbu.

10. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 12. februar 2009. godine. U međuvremenu, 11. februara 2009. godine, tužitelj je Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je uredio i precizirao tužbeni zahtjev, te u kojem je naveo prijedlog dokaza koji treba da se provedu na ročištu za glavnu raspravu.

11. Na pripremnom ročištu, održanom 12. februara 2009. godine, Općinski sud je usvojio prijedlog tužitelja i odredio provođenje vještačenja posredstvom vještaka finansijske struke na okolnosti visine neisplaćenih plaća tužitelju za period nakon dobivanja otkaza. Ročište za glavnu raspravu je zakazano za 31. mart 2009. godine. Općinski sud 13. marta 2009. godine je apelantu i tužitelju dostavio nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke.

12. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom 31. marta 2009. godine, sud je proveo predložene dokaze i zaključio glavnu raspravu, te odredio da će donijeti presudu 22. aprila 2009. godine.

13. Presudom broj 07 58 P 001369 05 od 22. aprila 2009. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno je da je Odlukom o otkazu ugovora o radu broj 90/05 od 6. aprila 2005. godine tužitelju nezakonito prestao ugovor o radu kod apelanta, pa je poništena donesena odluka i apelant je obavezan da tužitelju uspostavi radnopravni status na način preciziran u izreci presude, zatim, da tužitelju na ime neisplaćenih naknada plaća isplati ukupan iznos od 28.784,00 KM sa pripadajućim kamatama, te da mu naknadi troškove postupka.

14. Protiv donesene presude apelant i tužitelj su 7. maja 2009. godine izjavili žalbe koje je Općinski sud 19. maja 2009. godine dostavio radi davanja odgovora. Općinski sud je 10. juna 2009. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu radi postupanja po izjavljenim žalbama.

15. Presudom broj 58 0 P 001369 09 Gž od 4. novembra 2009. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana, a žalba tužitelja o odluci o troškovima je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je apelant obavezan da, na ime troškova postupka, isplati tužitelju iznos od 2.520,00 KM umjesto iznosa od 1.961,00 KM. Pored toga, apelant je obavezan i da tužitelju, na ime troškova sastava žalbe, isplati iznos od 300,00 KM.

16. Kantonalni sud je 10. novembra 2009. godine dostavio apelantu i tužitelju drugostepenu presudu, a 13. novembra 2009. godine je vratio predmetni spis Općinskom sudu.

17. Budući da apelant nije izjavio reviziju, predmetni spis je arhiviran 13. januara 2010. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, jer se, u konkretnom slučaju, radi o sporu za koji je Zakonom o parničnom postupku propisano da je sud dužan postupati sa posebnom pažnjom i da će uzeti u obzir potrebu hitnog rješavanja. Apelant ističe da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 14. septembra 2005. godine a prvo ročište je zakazano za 12. februar 2009. godine, nakon čega je presuda donesena 22. aprila 2009. godine, nakon više od tri godine i pet mjeseci, čime je tuženom nanesena šteta, „prema presudi u iznosu od 26.296,50 KM“.

b) Odgovor na apelaciju

19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su predmetnim spisom bile zadužene tri sutkinje, koje su, pored konkretnog spisa, imale u radu i drugih 1.000 predmeta. Treća sutkinja je internom preraspodjelom zadužila predmet 3. oktobra 2008. godine, a 17. decembra 2008. godine, nakon uzimanja premeta u rad, zakazala je pripremno ročište za 12. februar 2009. godine. Također, u vezi sa apelantovim navodima o pretrpljenoj šteti od 26.295,50 KM, istaknuto je da je taj iznos apelant dužan platiti tužitelju zbog nezakonito donesene odluke o otkazu ugovora o radu njegovom uposleniku (tužitelju).

20. Kantonalni sud je istakao da je donio presudu 4. novembra 2009. godine i da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja postupka neosnovani.

V. Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom radnog spora traje nerazumno dugo, odnosno da nije okončan u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iako je u međuvremenu postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 001369 09 Gž od 4. novembra 2009. godine, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav

3. Pravila Ustavnog suda.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja konačne odluke u sporu iz radnog odnosa, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

31. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

32. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 14. septembra 2005. godine i da iz stanja spisa proizlazi da je postupak pravomoćno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 001369 09 Gž od 4. novembra 2009. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka su četiri godine i otprilike jedan i po mjesec.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju predmet se tiče radnog spora, te Ustavni sud smatra da se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, radi o jednostavnom sudskom postupku.

35. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe, u relativno kratkom periodu dostavio tužbu apelantu na odgovor (22. novembra 2005. godine). Međutim, nakon toga je prošlo čak godinu i jedan mjesec da bi apelantov odgovor bio dostavljen tužitelju (25. januar 2007. godine). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud održao pripremno ročište 12. februara 2009. godine, dakle, nakon proteka tri godine i oko pet mjeseci od prijema tužbe. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon pripremnog ročišta, donio odluku u kratkom roku. Pri tome Ustavni sud napominje da je postupak u radnim sporovima hitan, što dodatno ukazuje na ozbiljnost odugovlačenja predmetnog postupka i nedonošenja odluke Općinskog suda u tom postupku.

36. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon donošenja prvostepene presude, Općinski sud predmetni spis 10. juna 2009. godine dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbama, o kojima je Kantonalni sud odlučio 4. novembra 2009. godine, dakle, u relativno kratkom periodu.

37. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku, naveo interne preraspodjele predmeta sudijama, kao i veliki broj predmeta. Međutim, Ustavni sud je u prethodnim tačkama ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je naveo Općinski sud ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od četiri godine i otprilike jedan i po mjesec u predmetu koji se odnosi na radni spor, a da se pri tome radi o vrlo jednostavnom predmetu.

38. Ustavni sud, s druge strane, nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini predmetnog postupka.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak, koji je zakonom određen kao hitan, na dvije sudske instance trajao četiri godine i otprilike jedan i po mjesec, a takvo neopravdano trajanje postupka se može, u pretežnom dijelu, pripisati ponašanju Općinskog suda, koji za tako dugo trajanje postupka nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

41. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1869/09 (Društvo za javni gradski prevoz… | Sudska praksa | Aktio