Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-599/09 (M. Š.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-599/09
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 599/09, rješavajući apelaciju Muhameda Šoškića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muhameda Šoškića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, koji je donio Presudu broj Gž-607/05 od 25. februara 2009. godine.
U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Muhamedu Šoškiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Muhamed Šoškić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. februara 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, koji je donio Presudu broj Gž-607/05 od 25. februara 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 2. juna 2009. godine i 19. septembra 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski i Kantonalni sud su odgovor na apelaciju dostavili 10. juna 2009. godine i 30. septembra 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 28. septembra 2009. godine, a odgovor Kantonalnog suda proslijeđen je apelantu 4. oktobra 2011. godine.
5. Apelant je 29. septembra 2009. godine dostavio izjašnjenje na odgovor Općinskog suda.
6. Ustavni sud je 19. septembra 2011. godine zatražio kopiju spisa od Kantonalnog suda, koji je 30. septembra 2011. godine postupio po traženom.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelant je 20. novembra 2002. godine pred Općinskim sudom u Visokom podnio tužbu protiv prvotužene R.A. (u daljnjem tekstu: prvotužena), drugotuženog A.A. (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i trećetužene A.A. (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretnini - kuća i dvorište, u tužbi precizno označena nekretnina, tako da su prvotužena, drugotuženi i trećetužena dužni da priznaju apelantu pravo vlasništva i da se apelant upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine s dijelom 1/1. Apelant je postavio i alternativni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se raskine kupoprodajni ugovor od 3. marta 1998. godine, a da se prvotužena, drugotuženi i trećetužena obavežu da mu vrate iznos od 10.000,00 KM na ime kupoprodajne cijene.
9. Nakon rješavanja pitanja mjesne nadležnosti postupak je nastavljen pred Općinskim sudom I u Sarajevu.
10. Prvotužena je 15. septembra 2003. godine dostavila odgovor na tužbu.
11. Općinski sud I Sarajevo je 2. oktobra 2003. godine održao ročište, koje je odložio za 19. novembar 2003. godine, te naložio apelantu da se izjasni na navode iz odgovora na tužbu, što je apelant učinio 20. oktobra 2003. godine.
12. Općinski sud I Sarajevo je održao ročište 19. novembra 2003. godine, na kojem je apelant precizirao tužbeni zahtjev, a prvotužena i trećetužena su 10. i 12. decembra 2003. godine dostavile odgovor na tužbu.
13. Općinski sud održao je ročište 16. marta i 16. juna 2004. godine.
14. Općinski sud donio je Presudu broj P-1215/03 od 9. jula 2004. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
15. Apelant je 30. jula 2004. godine uložio žalbu na navedenu presudu.
16. Općinski sud je 10. novembra 2004. godine zatražio od prvotužene i drugotuženog podatak kada su primili apelantovu žalbu. Prvotužena je 23. novembra 2004. godine dostavila odgovor na žalbu.
17. Apelant je 17. februara i 8. marta 2005. godine zatražio od Općinskog suda da predmet proslijedi nadležnom sudu po žalbi.
18. Iz kopije dostavnice slijedi da je Općinski sud dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi, ali na kopiji nije vidljiv datum kada, međutim iz dostavnice od 23. marta 2005. godine slijedi da je Općinski sud dostavio Kantonalnom sudu dopise i dostavnice za odgovor na žalbu, tako da slijedi da je dostavljen prije 23. marta 2005. godine.
19. Apelant je 24. juna 2008. godine urgirao da Kantonalni sud postupa u predmetu.
20. Kantonalni sud donio je Presudu broj Gž-607/05 od 25. februara 2009. godine kojom je žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
21. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 102528 09 P od 28. aprila 2010. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.
22. Apelant je 26. maja 2010. godine uložio žalbu na navedenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom. Apelant ističe da je tužbu podnio 19. decembra 2002. godine, da je Općinski sud presudu donio 9. jula 2004. godine, da je on 29. augusta 2004. godine uložio žalbu, da je Općinski sud tek nakon godinu dana proslijedio njegovu žalbu Kantonalnom sudu na rješavanje, te da do podnošenja apelacije Kantonalni sud nije donio odluku. Apelant navodi da je Kantonalni sud povrijedio Ustav i Evropsku konvenciju koji jamče pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant traži kompenzaciju zbog povrede prava na pravično suđenje u iznosu od 2.000,00 KM.
24. Apelant je 29. septembra 2009. godine dostavio izjašnjenje na odgovor Općinskog suda u kojem je između ostalog istakao da je istina da je u međuvremenu Kantonalni sud riješio predmet po njegovoj žalbi, ali da ipak ostaje činjenica da je period rješavanja po žalbi bio izuzetno dug, što opravdava podnošenje ove apelacije i ukazuje na njenu utemeljenost.
b) Odgovor na apelaciju
25. Općinski sud je naveo da nisu tačni apelantovi navodi da je postupak dostavljanja predmeta po žalbi trajao godinu dana jer je presuda donesena 9. jula 2004. godine, a apelant je uložio žalbu 29. jula 2004. godine koja je 10. augusta 2004. godine dostavljena na odgovor tuženim, a kako nisu vraćeni dokazi o prijemu žalbe sud je 10. novembra 2004. godine pozvao tužene da u roku od osam dana izvijeste tužene da li su primili žalbu. Tuženi su 23. novembra 2004. godine dostavili odgovor na žalbu koji su dostavljeni apelantu 7. februara 2005. godine kada je i spis dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi.
26. Kantonalni sud je istakao da mu je spis na postupanje dostavljen 26. augusta 2010. godine, te da kako se ne radi o hitnom predmetu da će biti riješen kada dođe na red za rad.
V. Relevantni propisi
27. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 214.
(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
[...].
Član 215.
(1)Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
[...].
Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjenicnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
28. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
30. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u kojem je, jedan dan nakon zaprimanja predmetne apelacije, donesena Presudu broj Gž-607/05 od 25. februara 2009. godine (dostavljena apelantu 21. aprila 2009. godine), kojom nije okončan postupak. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
32. Apelant se žali da mu je zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)
Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
36. Dakle, apelant se žali na postupak po žalbi koju je uložio 30. jula 2004. godine na prvostepenu presudu od 9. jula 2004. godine. Presuda po žalbi donesena je 25. februara 2009. godine. Međutim, navedenom presudom nije okončan postupak nego je predmet vraćen na ponovni postupak, u kojem je ponovo donesena prvostepena presuda i u toku je postupak po žalbi. Iako Ustavni sud kod razmatranja dužine trajanja postupka uzima u obzir postupak kao cjelinu, u konkretnom slučaju, a u smislu odredaba člana 32. Pravila Ustavnog suda prema kojim kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji, Ustavni sud će ispitati dužinu trajanja postupka po žalbi na prvostepenu presudu od 30. jula 2004. godine. Dakle, ovaj postupak je trajao je četiri i pol godine.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
37. Ustavni sud uočava da je odluka Kantonalnog suda donesena samo na osnovu navoda iz žalbe i odgovora na žalbu, dakle u sjednici vijeća, tako da u žalbenom postupku nije bilo izvođenja dokaza, niti je bilo složenih pravnih pitanja. S tim u svezi, Ustavni sud nalazi da se radilo o jednostavnom postupku.
38. U vezi s apelantovim doprinosom, Ustavni sud ne nalazi da je apelant koristio bilo kakve metode kojima bi odugovlačio postupak, nego upravo suprotno. Naime, apelant je u dva navrata tražio od Općinskog suda da se predmet proslijedi na rješavanje po žalbi, te urgirao da postupa Kantonalni sud, što ukazuje da je pokušavao utjecati da se postupak okonča. S tim u svezi Ustavni sud nalazi da nema apelantovog doprinosa predmetnoj dužini trajanja postupka.
39. U odnosu na doprinos Kantonalnog i Općinskog suda, Ustavni sud uočava da je Općinski sud, nakon što je zaprimio žalbu, tek nakon više od šest mjeseci predmet dostavio Kantonalnom sudu, koji je presudu donio nakon gotovo četiri godine. Ustavni sud konstatira da je Kantonalni sud po žalbi ispitivao prvostepenu presudu u sjednici vijeća, dakle bez provođenja bilo kakvih dokaza, odnosno bez održavanja usmene rasprave, a da je presuda donesena nakon gotovo četiri godine. Kantonalni sud se u odgovoru na apelaciju uopće nije očitovao o apelantovim navodima u ovom dijelu postupka, nego je naveo da mu je spis na postupanje dostavljen 26. augusta 2010. godine (dužinu ovog žalbenog postupka apelant ne osporava), te da će, kako se ne radi o hitnom predmetu, biti riješen kada dođe na red za rad. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir da postoji odgovornost i prvostepenog suda (zbog nepoštivanja rokova za postupanje po žalbi propisanih odredbama čl. 214. i 215. Zakona o parničnom postupku), Ustavni sud zaključuje da je za činjenicu da je presuda po žalbi donesena nakon četiri i pol godine, u odlučujućem dijelu odgovoran Kantonalni sud. Naime, nema apelantovog doprinosa, i samim tim niti njegove odgovornosti, kada taj sud nije naveo razloge za ovakvo postupanje.
40. U skladu s navedenim i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
41. Prema člank 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
42. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 2.000,00 KM zbog nedonošenja odluke po žalbi u postupku radi utvrđenja prava vlasništva, odnosno raskida kupoprodajnog ugovora. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak po žalbi trajao četiri i pol godine, apelantu se određuje naknada u visini 600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, budući da je postupak po žalbi trajao četiri i pol godine za čiju je dužinu u odlučujućem dijelu odgovoran Kantonalni sud koji nije naveo relevantne i objektivne razloge za ovakvo postupanje, odnosno ovako dugo trajanje postupka, za koji je Ustavni sud konstatirao da nije nimalo složen i kada apelant nije doprinio duljini trajanja postupka.
44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović