Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-640/09 (A. O.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-640/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 640/09, rješavajući apelaciju Almase Obradović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Almase Obradović.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj P-78/02 (novi broj 20 0 P 003605 02 P) koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 003605 02 P od 25. oktobra 2010. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Almasa Obradović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, Republika Srbija, koju zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnijela je 5. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 78/02.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. juna 2009. godine, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 28. novembra 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 8. decembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud 1. decembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Općinskog suda dostavljeni su podnositeljici apelacije.

4. Ustavni sud je od Općinskog suda dopisom od 14. oktobra 2011. godine zatražio da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj P-78/02 (novi broj 20 0 P 003605 02 P). Općinski sud je 19. oktobra 2011. godine dostavio traženi spis.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Fatima Šarić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) podnijela je 5. februara 2002. godine tužbu Općinskom sudu protiv Zaima Dizdarevića, Ahmeta Dizdarevića, Zebe Dizdarević, Šahe Dizdarević, Rahmane Dizdarević, Ibrahima Dizdarevića, apelantice i Lutfika Kovačevića (u tužbi greškom navedeno „Ludvig Kovačević“) radi utvrđenja i uknjižbe. Predmetnom tužbom tužiteljica je zatražila da sud donese presudu kojom će se utvrditi „da je tužiteljica po osnovu pravnog posla-darovanjem, „zaključena 1966. godine“, stekla isključivo vlasništvo na stambenoj zgradi koja leži na k.č. br. 23/6 „Kućište“, površine 917 m², iz zk. ul. br. 77 k.o. Cazin, kojoj po podacima novog kat. operata u cijelosti odgovaraju k.č. br. 573 i k.č. br. 574 iz pl. br. 905/02 k.o. Cazin Grad, što su tuženici dužni trpjeti i tužiteljici izdati vjerodostojnu ispravu za prenos prava vlasništva na predmetnom objektu sa imena tuženika na ime tužiteljice, a da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova pravosnažna presuda na osnovu koje će Zemljišnoknjižni ured ovog suda izvršiti prenos prava vlasništva na predmetnom objektu sa imena tuženih u isključivo vlasništvo tužiteljice. Dosljedno utvrđenju iz stava jedan ove presude, nalaže se „tuženoj Almasi Šarić ud. Obradović da sačini vjerodostojnu ispravu za prenos prava posjeda sa njenog imena na ime tužiteljice, a u protivnom, takvu će ispravu zamijeniti ova presuda na osnovu koje će Ured za katastar Općine Cazin izvršiti prenos posjedovnog stanja sa imena tužene Almase Šarić ud. Obradović na ime tužiteljice kao njen isključivi posjed“.

7. Sud je u periodu od 16. aprila 2002. godine do 20. januara 2003. godine zakazao sedam ročišta (za 6. april, 14. maj, 11. juni, 2. august, 1. oktobar i 19. decembar 2002. godine, te 20. januar 2003. godine) od čega je održao četiri ročišta (od 11. juna, 2. augusta, 1. oktobra 2002. godine i 20. januara 2003. godine), dok je ostala tri ročišta odgodio zbog toga što dostava poziva za ročište za neke od stranaka nije bila uredna.

8. Također, tužiteljica je podneskom od 6. novembra 2002. godine zatražila od Općinskog suda da, ukoliko ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev, usvoji alternativni tužbeni zahtjev naveden u tom podnesku, odnosno da donese presudu kojom „utvrđuje se da je tužiteljica temeljem ulaganja i građenja stekla isključivo vlasništvo na stambenoj zgradi koja leži na k.č. br. 23/6, „Kućište“, u površini od 917 m² iz zk.ul.br. 77 k.o. Cazin, kojoj po podacima iz novog katastarskog operata u cijelosti odgovaraju k.č. br. 573 i k.č. br. 574, obje iz pl. br. 905/02 k.o. Cazin Grad. Dosljedno gore navedenim utvrđenjima, tuženi su dužni da u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, tužiteljici izdati vjerodostojnu ispravu za prenos svog suvlasničkog djela i prava korištenja u zemljišnim knjigama i prenos svog posjedovnog dijela u katastarskom operatu na ime tužiteljice, u naravi na k.č. br. 23/6 iz zk. ul. broj 77 k.o. Cazin, kojoj po podacima novog katastarskog operata u cijelosti odgovaraju k.č.br. 573 i k.č.br. 574 k.o. Cazin Grad, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda temeljem koje će Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda Cazin, na zahtjev tužiteljice, izvršiti prenos suvlasničkog dijela na stambenoj zgradi i prenos prava korištenja na predmetnoj nekretnini sa tuženika u ime i korist tužiteljice, a Ured za katastar Općine Cazin izvršiti prenos posjedovnog dijela predmetne nekretnine sa Obradović rođ. Šarić Almase na ime tužiteljice kao njen isključivi posjed“.

9. Na ročištu od 20. januara 2003. godine sud je zaključio glavnu raspravu u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe, te odredio da će se postupak nastaviti u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 6. novembra 2002. godine.

10. Nakon toga, Općinski sud je donio djelimičnu Presudu broj P-78/02 od 21. januara 2003. godine kojom je odbio kao neosnovan tužiteljicin tužbeni zahtjev iz tužbe od 5. februara 2002. godine.

11. Tužiteljica je 7. februara 2003. godine izjavila žalbu protiv djelimične Presude Općinskog suda broj P-78/02 od 21. januara 2003. godine, koju je Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odbio kao neosnovanu Presudom broj Gž-197/03 od 10. marta 2005. godine.

12. Prema stanju spisa, predmetni spis je dostavljen Općinskom sudu 16. marta 2005. godine.

13. Apelanticin opunomoćenik je dopisom od 24. marta 2005. godine zatražio od Općinskog suda da mu dostavi drugostepenu presudu Kantonalnog suda i molio za hitan postupak u navedenom predmetu.

14. Apelantica je dopisom od 25. februara 2009. godine tražila od Općinskog suda da ubrza donošenje odluke.

15. Predmet je u nastavljenom postupku zaveden pod brojem 20 0 P 003605 02 P.

16. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 23. august 2010. godine kojem su pristupili opunomoćenici tužiteljice i apelantice, dok nije pristupio Ibrahim Dizdarević, kao tuženi i staratelj tuženih naznačenih u tužbi pod rednim brojem od 1 do 5 iako je bio uredno obaviješten. Također, ročištu nije pristupio ni tuženi Lutfik Kovačević. S obzirom na to da je na tom ročištu konstatirano da je poziv na ročište za navedenog tuženog upućen na ime „Ludvig Kovačević“, sud je, radi ponovnog obavještavanja tog tuženog o ročištu, odgodio ročište za 30. septembar 2010. godine.

17. Nakon toga, sud je održao pripremno ročište 30. septembra 2010. godine i na tom ročištu zakazao ročište za glavnu raspravu za 19. novembar 2010. godine.

18. Međutim, opunomoćenica tužiteljice je 4. oktobra 2010. godine dostavila Općinskom sudu podnesak u kojem je izjavila da tužiteljica u cijelosti povlači tužbu u navedenom predmetu.

19. Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 P 003605 02 P od 25. oktobra 2010.godine o povlačenju tužbe u tom predmetu uz obrazloženje da su privremeni staralac tuženih, apelanticin opunomoćenik i tuženi Lutfik Kovačević primili obavijest o povlačenju tužbe 7. oktobra 2010. godine i da se u ostavljenom roku nisu izjasnili o povlačenju tužbe, zbog čega se, shodno odredbi člana 59. stav 1. Zakona o parničnom postupku, smatra da su pristali na povlačenje tužbe.

20. Protiv navedenog rješenja o povlačenju tužbe stranke nisu izjavile žalbe, pa je to rješenje postalo pravosnažno.

21. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 2. novembra 2010. godine podnijela zahtjev za naknadu troškova postupka, koji je odbačen kao neblagovremen Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 P 003605 02 P od 21. februara 2011. godine. Apelantica nije izjavila žalbu protiv tog rješenja.

22. Predmet je arhiviran 19. aprila 2011. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelantica se žali da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelantica se žali da, nakon donošenja drugostepene odluke Kantonalnog suda, odnosno nakon 10. marta 2005. godine, pa sve do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije nastavio predmetni postupak i nije postupao u konkretnom predmetu, odnosno da je bio potpuno pasivan i pored toga što je slala požurnice, zbog čega smatra da je došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka od dana donošenja djelimične Presude tog suda broj P-78/02 od 21. januara 2003. godine.

25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da svojim postupanjem nije narušio apelanticina prava, jer je odluku u predmetu broj Gž-197/03 donio 10. marta 2005. godine, odnosno u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

27. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

30. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

31. U konkretnom slučaju apelantica se žali da joj je u predmetnom parničnom postupku koji nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija bila dopustiva i u trenutku podnošenja iako je, u međuvremenu, Općinski sud donio pravosnažno Rješenje broj 20 0 P 003605 02 P od 25. oktobra 2010. godine kojim je tužba tužiteljice u konkretnom predmetu povučena.

33. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

34. Apelantica smatra da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

36. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

37. Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

b) Period koji se uzima u obzir

38. Ustavni sud primjećuje da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom koju je tužiteljica 5. februara 2002. godine podnijela protiv apelantice i drugih tuženih, te da je okončan pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 P 003605 02 P od 25. oktobra 2010. godine, kojim je tužba tužiteljice u navedenom predmetu povučena. S obzirom na navedeno, predmetni parnični postupak je trajao osam godina i 8 mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

39. Ustavni sud uočava da se u konkretnom slučaju radilo o postupku pokrenutom povodom tužbe tužiteljice radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva na spornim nekretninama pravnim poslom i uknjižbe, odnosno povodom alternativnog tužbenog zahtjeva za utvrđenje stjecanja prava vlasništva na spornim nekretninama na osnovu ulaganja i građenja i uknjižbe. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je sud trebalo da razmotri u predmetnom postupku, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku, ali da to u konkretnom slučaju nije bio faktor koji je u većoj mjeri utjecao na dužinu postupka.

40. Što se tiče apelanticinog ponašanja, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualan apelanticin doprinos ukupnoj dužini predmetnog postupka. Naprotiv, Ustavni primjećuje da je apelantica u dva navrata podnescima (od 24. marta 2005. godine i 25. februara 2009. godine) nastojala da ubrza donošenje odluke u konkretnom predmetu.

41. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je tužiteljica 5. februara 2002. godine podnijela tužbu, u kratkim rokovima zakazao sedam ročišta (od 6. aprila, 14. maja, 11. juna, 2. augusta, 1. oktobra i 19. decembra 2002. godine, te 20. januara 2003. godine) od kojih je održao četiri (od 11. juna, 2. augusta, 1. oktobra 2002. godine i 20. januara 2003. godine), a ostala tri ročišta je odgodio zbog opravdanih razloga uslijed toga što je dostava poziva za neke od stranaka bila neuredna. Dalje, Ustavni sud zapaža da, nakon što je apelantica podneskom od 6. novembra 2002. godine istakla alternativni tužbeni zahtjev, Općinski sud je na ročištu održanom 20. januara 2003. godine odlučio da će nastaviti postupak u odnosu na taj alternativni tužbeni zahtjev, dok je zaključio glavnu raspravu u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe od 5. februara 2002. godine. Poslije toga, odnosno 21. januara 2003. godine, Općinski sud je donio djelimičnu presudu kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev iz tužbe od 5. februara 2002. godine. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom periodu bio aktivan, odnosno da je zakazivao ročišta koja je i održavao, izuzev tri ročišta koja je odgodio zbog opravdanih razloga, kao i da je odluku o tužbenom zahtjevu iz tužbe od 5. februara 2002. godine donio u roku od 11 mjeseci, odnosno u kratkom roku. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud drugostepenu odluku povodom žalbe tužiteljice protiv djelimične presude Općinskog suda donio 10. marta 2005. godine, odnosno u roku od dvije godine i mjesec dana. Ustavni sud smatra da je postupanje tog suda u određenoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini predmetnog postupka, budući da za vrijeme trajanja postupka pred Kantonalnim sudom Općinski sud nije bio u mogućnosti nastaviti postupak po tužiteljicinom alternativnom tužbenom zahtjevu od 6. novembra 2002. godine, jer se za to vrijeme kompletan spis prvostepenog suda nalazio kod Kantonalnog suda. Međutim, Ustavni sud zapaža da, nakon što je postupak po žalbi protiv djelimične presude pred drugostepenim sudom okončan, te nakon što je spis predmeta dostavljen Općinskom sudu 16. marta 2005. godine, Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju radi nastavka postupka po alternativnom tužbenom zahtjevu od 6. novembra 2002. godine sve do 23. augusta 2010. godine, za kada je zakazao pripremno ročište, dakle, u periodu od pet godina i pet mjeseci, za što nije dao nikakvo opravdanje. Pored toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud pripremno ročište zakazano za 23. august 2010. godine odgodio zbog opravdanih razloga (zbog neuredne dostave poziva tuženom Lutfiku Kovačeviću), te je to ročište održao 30. septembra 2010. godine, poslije čega je tužiteljica povukla tužbu, pa je Općinski sud 25. oktobra 2010. godine donio rješenje o povlačenju tužbe koje je postalo pravosnažno, čime je predmetni postupak okončan. Dakle, iz navedenog proizlazi da je ukupan postupak pred Općinskim sudom trajao osam godina i osam mjeseci.

42. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju nije zadovoljila zahtjev za donošenje odluke u razumnom roku u smislu prava na pravično suđenje. Naime, potpuna neaktivnost Općinskog suda u periodu od pet godina i pet mjeseci nakon što je spis predmeta dostavljen tom sudu na nastavak postupka, te ukupno trajanje postupka pred tim sudom u periodu od osam godina i osam mjeseci nije zadovoljilo kriterij za donošenje odluke u razumnom roku, prvenstveno zbog ponašanja Općinskog suda koji pri tome nije ponudio nikakve razloge za ovoliko trajanje postupka.

43. Prema navedenom, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se u parničnom postupku koji je trajao ukupno osam godina i osam mjeseci trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret nadležnom redovnom sudu, te kada taj sud nije dao nikakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

45. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-640/09 (A. O.) | Sudska praksa | Aktio