Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-476/09 (S. T.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanbračna zajednica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-476/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 476/09, rješavajući apelaciju Sonje Trkulja, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Sonje Trkulja.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048245 04 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 71 0 P 048245 04 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sonji Trkulja, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sonja Trkulja (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Jakupovaca, koju zastupa Branislav Kosić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 16. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 048245 04 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 22. maja 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Dopisom od 7. oktobra 2011. godine od Osnovnog suda je zatraženo da dostavi na uvid cio spis broj 71 0 P 048245 04 P.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju i traženi spis 20. oktobra 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinjinom punomoćniku 10. novembra 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelantkinja je 12. maja 2004. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv Mile Kuprešaka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja zajedničke imovine. U tužbi je navela da je sa tuženim živjela u vanbračnoj zajednici tokom koje su stekli zajedničku imovinu i nepokretnosti. Predložila je da sud po sprovedenom postupku utvrdi zajedničku imovinu koju su ona i tuženi stekli tokom trajanja vanbračne zajednice.

7. Tuženi je odgovor na tužbu dostavio Osnovnom sudu 29. juna 2004. godine.

8. Apelantkinja je podneskom od 23. januara 2008. godine urgirala zakazivanje pripremnog ročišta.

9. Osnovni sud je prvo pripremno ročište u predmetu zakazao i održao 29. februara 2008. godine. Na navedenom ročištu je izložena tužba, odgovor na tužbu, te je predloženo koji dokazi će se sprovesti na glavnoj raspravi. U nastavku pripremnog ročišta, u zapisniku od 1. aprila 2008. godine, konstatovano je da je punomoćnik tuženog obavijestio sud da je opravdano spriječen da pristupi na zakazano ročište. Takođe je konstatovano da je odlukom predsjednika Osnovnog suda od 24. marta 2008. godine došlo do organizacionih promjena prema kojima se formira referat za porodične sporove u koji pripada i konkretni spis, te da će se nastavak pripremnog ročišta održati pred novim sudijom koji će biti zadužen porodičnim referatom.

10. Apelantkinja je 4. septembra 2008. godine i 29. maja 2009. godine ponovo urgirala nastavak započetog pripremnog ročišta ističući da je od podnošenja tužbe proteklo pet godina i da predmet nije uzet u rad.

11. Rješenjem od 27. avgusta 2009. godine Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 9. novembar 2009. godine. Punomoćnik tuženog je podneskom od 6. novembra 2009. godine obavijestio Osnovni sud da nije u mogućnosti da pristupi na zakazano ročište. Osnovni sud je rješenjem odgodio pripremno ročište za 17. decembar 2009. godine, koje zbog bolesti uredujućeg sudije nije održano. Pripremno ročište koje je započeto 29. februara 2008. godine nastavljeno je i dovršeno 26. februara 2010. godine. Procesnim rješenjem glavna rasprava zakazana je za 19. april 2010. godine i određeno da se izvede dokaz uviđajem na licu mjesta. Glavna rasprava je zbog loših vremenskih uslova odgođena i sljedeća zakazana za 7. septembar 2010. godine. Ni naredna dva puta (12. oktobar i 1. novembar 2010. godine) uviđaj na licu mjesta nije sproveden. U zapisniku je konstatovano da će se uviđaj obaviti 3. decembra 2010. godine, a glavna rasprava je zakazana za 26. i 27. januar 2011. godine. Ročište za glavnu raspravu je započeto 26. i 27. januara i nastavljeno 16. marta i 4. aprila 2011. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Rješenjem od 4. aprila 2011. godine, prilikom zaključenja glavne rasprave, konstatovano je da će presuda u konkretnoj pravnoj stvari biti donesena 4. maja 2011. godine i da će biti uručena punomoćnicima apelantkinje i tuženog u parničnom upisniku suda. U sudskom spisu koji je Osnovni sud dostavio Ustavnom sudu navedena presuda ne postoji.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantkinja je u apelaciji istakla da joj je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja presude u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navela je da predmet nije okončan ni nakon nekoliko pismenih urgencija kojim je zahtijevala zakazivanje rasprave. U periodu od pet godina u predmetu se izmijenilo pet sudija, a presuda nije donesena. Zatražila je da Ustavni sud, zbog toga što predmet nije riješen u razumnom roku, usvoji njenu apelaciju i dosudi joj naknadu na ime nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelantkinjina tužba primljena u maju 2004. godine, da je tuženi u junu iste godine odgovorio na tužbu i da je pripremno ročište zakazano za februar 2008. godine. Nakon toga je, kako je dalje u odgovoru navedeno, spis signiran novom uredujućem sudiji i sprovedeno pripremno ročište. Predmet je zatim ponovo signiran novom sudiji koji je sproveo sve predložene dokaze i zaključio raspravu, a presuda će biti donesena, kako je istaknuto, u oktobru 2011. godine. Zbog toga, Osnovni sud smatra da nisu prekršena apelantkinjina prava koja je navela u apelaciji. V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najdocnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Član 184. stav 1.

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najdocnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja se poziva na pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Osnovni sud, u momentu podnošenja apelacije, nije duži period preduzeo niti jednu procesnu radnju niti je donio odluku o apelantkinjinom zahtjevu iz tužbe. Imajući u vidu da se apelantkinja žali na nemogućnost dobijanja konačne odluke duži period, kao i odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelantkinja je u apelaciji navela da joj je u postupku pred Osnovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Postupak je od podnošenja tužbe do zakazivanja prvog pripremnog ročišta trajao četiri godine, a u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije zakazana glavna rasprava niti je postupak okončan. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Sem toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

a.a) Period koji se uzima u obzir

21. Apelantkinja je postupak pred Osnovnim sudom pokrenula u maju 2004. godine i on nije okončan ni nakon podnošenja apelacije. Postupak povodom apelantkinjine tužbe u vrijeme odlučivanja Ustavnog suda traje sedam godina i šest mjeseci.

a.b) Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju se radi o građanskom sporu koji je apelantkinja pokrenula radi utvrđenja zajedničke imovine. Shodno relevantnim zakonskim odredbama, nadležni sud ima obavezu da parnični postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

23. Iz spisa Osnovnog suda broj 71 0 P 048245 04 P proizilazi da je, nakon podnošenja tužbe u maju 2004. godine, tuženi odgovorio na tužbu u roku od 30 dana. Od tada Osnovni sud u periodu od četiri godine nije preduzeo niti jednu pravnu radnju. Tek nakon apelantkinjine pismene urgencije kojom je tražila zakazivanje rasprave, Osnovni sud je zakazao pripremno ročište u februaru 2008. godine. Zatim je zbog reorganizacije u Osnovnom sudu i formiranja referata za porodične sporove predmet čekao da se dodijeli novom sudiji. Nakon apelantkinjine dvije pismene urgencije tokom 2008. i 2009. godine, pripremno ročište koje je započelo u februaru 2008. godine nastavljeno je u novembru 2009. godine, dakle nakon 20 mjeseci. Glavna rasprava koja je započeta u aprilu 2010. godine dovršena je u maju 2011. godine. Međutim, do oktobra 2011. godine, kada je Osnovni sud dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju, presuda nije donesena iako je strankama trebala biti uručena 5. maja 2011. godine, kako je to konstatovano u zapisniku Osnovnog suda pri zaključenju glavne rasprave.

24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka jer je očigledno da nema nikakvog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije u periodu od sedam godina i šest mjeseci okončao postupak povodom apelantkinjine tužbe, odnosno zbog čega ni nakon zaključenja glavne rasprave nije donio presudu u roku koji je odredio.

Pitanje kompenzacije

25. Apelantkinja traži da joj se, zbog toga što konačna odluka nije donesena u razumnom roku, dosudi nematerijalna šteta za svaku godinu trajanja postupka. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

26. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinji bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantkinjinog zahtjeva trajao sedam godina i šest mjeseci, apelantkinji se utvrđuje naknada u iznosu od 1.050,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer parnični postupak koji je apelantkinja pokrenula pred Osnovnim sudom, a koji je do odlučivanja Ustavnog suda trajao sedam godina i šest mjeseci, još nije okončan, a apelantkinja ni na koji način nije doprinijela dužini postupka. Dakle, u konkretnom predmetu je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-476/09 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio