Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-635/09 (M.B., R.B. i R.Ć.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-635/09
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 635/09, rješavajući apelaciju M.B., R.B. i R.Ć., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M.B., R.B. i R.Ć.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-611/05, koji je okončan 27. januara 2010.
godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima M.B., R.B. i R.Ć., u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od po 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.B., R.B. i R.Ć. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Nikšića - Crna Gora, koje zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijeli su 3. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-611/05. Apelanti su dopunili apelaciju 1. februara 2010. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 635/09.
2. Nakon toga, apelanti su ponovo 8. septembra 2009. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj I- 611/05. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 2851/09.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se podnesene apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 635/09.
4. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 27. maja 2009. godine i 19. januara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Takođe, od Osnovnog suda je 5. oktobra 2011. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj I-611/05.
5. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelacije, a 24. oktobra 2011. godine je dostavio Ustavnom sudu spis broj I-611/05.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
7. Presudom Osnovnog suda u Trebinju broj P-342/03 od 19. avgusta 2004. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata i naloženo je Republici Srpskoj-Ministarstvu pravde (u daljnjem tekstu: tužena ili izvršenik) da apelantima na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 5.400,00 KM. Dalje, naloženo je tuženoj da apelantima isplati zakonsku zateznu kamatu za šest mjeseci čekanja na povrat uplaćenog jemstva u iznosima od po 421,23 KM i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 4.190,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja presude do isplate.
8. Okružni sud u Trebinju je donio Presudu broj Gž-441/04 od 3. februara 2005. godine kojom je žalbu tužene, izjavljenu protiv prvostepene presude, uvažio i presudu preinačio na način da je naložio tuženoj da apelantima na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 1.800,00 KM uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.396,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. februara 2005. godine do isplate.
9. Nakon proteka roka za dobrovoljno izvršenje, apelanti su 16. marta 2005. godine Osnovnom sudu podnijeli predlog za izvršenje, radi namirenja potraživanja dosuđenih presudama Osnovnog i Okružnog suda u Trebinju, u iznosima navedenim u predlogu. Apelanti su predložili da se izvršenje sprovede na žiro-računu izvršenika ili prodajom pokretnih stvari izvršenika.
10. Osnovni sud je Rješenjem broj I-611/05 od 19. aprila 2005. godine odredio predloženo izvršenje.
11. Protiv donesenog rješenja o izvršenju izvršenik je 28. aprila 2005. godine podnio prigovor.
12. Podneskom od 3. avgusta 2005. godine apelanti su precizirali predlog za izvršenje na način što su naveli da su omaškom u kucanju kao izvršenika označili Republiku Srpsku-Ministarstvo odbrane, umjesto Republiku Srpsku-Ministarstvo pravde.
13. Apelanti su podnescima od 14. jula i 11. septembra 2006. godine urgirali postupanje suda u predmetnom postupku.
14. Osnovni sud je Rješenjem broj I-661/05 od 19. septembra 2006. godine odbio prigovor izvršenika, kao neosnovan.
15. Izvršenik je 3. oktobra 2006. godine izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 19. septembra 2006. godine.
16. Osnovni sud je 8. marta 2007. godine dostavio Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) predmetni spis radi rješavanja po žalbi.
17. Prilikom rješavanja po žalbi Okružni sud je utvrdio da je došlo do propusta u izradi Rješenja broj I-611/05 od 19. septembra 2006. godine, i to tako da u uvodu Rješenja nisu navedeni svi tražioci izvršenja, te zbog toga što odgovor na žalbu nije dostavljen izvršeniku. Okružni sud je, uz propratni akt broj 011.0.Gž-07-000 492 od 13. aprila 2007. godine, predmetni spis vratio Osnovnom sudu sa uputstvima da se isprave uočeni nedostaci.
18. Osnovni sud je 11. maja 2007. godine izvršeniku otpremio odgovor na žalbu, a 16. jula 2007. godine vratio Okružnom sudu predmetni spis radi rješavanja po žalbi.
19. Apelanti su podneskom od 27. jula 2007. godine urgirali postupanje suda u predmetnom postupku.
20. Prilikom rješavanja po žalbi Okružni sud je ponovo utvrdio da Osnovni sud nije otklonio nedostatak u izradi Rješenja broj I-611/05 od 19. septembra 2006. godine, i to tako da u uvodu Rješenja nije naveo sve tražioce izvršenja, zbog čega je, uz propratni akt broj 011.0.Gž-07-000 492 od 11. oktobra 2007. godine, spis ponovo vratio Osnovnom sudu 24. oktobra 2007. godine, kojem je naložio da ispravi uočeni nedostatak.
21. Osnovni sud je Rješenjem broj I-611/05 od 5. novembra 2007. godine izvršio ispravku rješenja, u smislu naloga Okružnog suda, i 18. januara 2008. godine otpremio Okružnom sudu predmetni spis.
22. Okružni sud je 29. januara 2008. godine donio Rješenje broj 011-0-Gž-07-000492 kojim je žalbu izvršenika odbio i prvostepeno Rješenje Osnovnog suda broj I-611/05 od 19. septembra 2006. godine potvrdio. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da su neosnovani žalbeni navodi izvršenika, da su se u konkretnom slučaju trebali primijeniti Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske i Zakon o naknadi materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine. Naime, Okružni sud je istakao da se potraživanje apelanata ne može da smatra unutrašnjim dugom, niti ima karakter ratne štete.
23. Okružni sud je dostavio cjelokupan spis Osnovnom sudu 18. februara 2008. godine.
24. Apelanti su podnescima zaprimljenim u Osnovnom sudu 28. marta, 8. aprila i 11. novembra 2008. godine urgirali postupanje suda u predmetnom postupku.
25. Osnovni sud je 30. oktobra 2009. godine dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske-Sektor trezor Rješenje o izvršenju broj I-611/05 od 19. aprila 2005. godine, kao i presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-342/03 od 19. avgusta 2004. godine i Okružnog suda u Trebinju broj Gž-441/04 od 3. februara 2005. godine radi sprovođenja.
26. Apelanti su 28. januara 2010. godine obavijestili Ustavni sud da je Vlada Republike Srpske – Trezor sa 27. januarom 2010. godine u cijelosti izmirila svoje obaveze prema apelantima, isplatom glavnog duga, zateznih kamata i troškova spora.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršenja pravosnažne presude u Osnovnom sudu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, odnosno odredbe člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode hronologiju postupanja stranaka i suda u predmetnom postupku i ističu da Osnovni sud nije postupao u skladu sa članom 5 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojim je propisano da je ovaj postupak hitan. Apelanti traže da im Ustavni sud, nakon što utvrdi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka, dodijeli kompenzaciju u iznosu od po 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
28. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
V. Relevantni propisi
29. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
32. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
33. Apelanti su se Ustavnom sudu obratili zbog činjenice da izvršni postupak povodom njihovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude traje nerazumno dugo, odnosno da nije okončan u «razumnom roku» u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Iako je u međuvremenu postupak izvršenja okončan sprovođenjem Rješenja o izvršenju broj I-551/05, isplatom novčanih sredstava na račun punomoćnika apelanata, 27. januara 2010. godine, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII. Meritum
35. Apelanti se žale na povredu prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog dužine trajanja izvršenja pravosnažnee presude, iako je prema zakonu sud bio obavezan da hitno riješi konkretni predmet.
36. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
37. Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 Evropske konvencije“ (vidi odluke Ustavnog suda br.: AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelanti, u ovom slučaju, uživaju sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
38. Ustavni sud, takođe, ukazuje na stanovište Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne da organizuju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da obezbijede izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
a) Relevantni principi
39. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
40. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može da pokaže da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaj 1997-IV).
41. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
42. Predmetni izvršni postupak pokrenut je 16. marta 2005. godine. Prema dokazima koje su apelanti dostavili Ustavnom sudu, predmet je okončan 27. januara 2010. godine, kada je izvršenik u cijelosti isplatio potraživanje apelanata. Dakle, cjelokupan postupak povodom predloga apelanata za izvršenje pravosnažne i izvršne presude radi naplate duga trajao je četiri godine, 10 mjeseci i 10 dana.
c) Analiza postupka
43. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi izvršenja pravomsnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Trebinju. Shodno relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode (član 5 ZIP-a) i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanata prenosom novčanih sredstava sa izvršenikovog žiro-računa na žiro-račun apelanata), Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom izvršnom postupku.
44. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što su apelanti podnijeli predlog za izvršenje, u relativno kratkom periodu odlučio o predlogu i dopustio predloženo izvršenje rješenjem od 19. aprila 2005. godine. Međutim, Osnovni sud je, odlučujući o prigovoru koji je izvršenik 28. aprila 2005. godine izjavio protiv rješenja kojim je dopušteno izvršenje, odlučio tek nakon godinu i pet mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dostavio predmetni spis na odlučivanje po žalbi Okružnom sudu nakon pet mjeseci od prijema žalbe izvršenika, a da je Okružni sud u dva navrata prije odlučivanja o izjavljenoj žalbi predmet vraćao Osnovnom sudu radi ispravljanja očiglednih omaški u radu Osnovnog suda. U vezi sa ponašanjem Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u relativno kratkom roku donio odluku o žalbi izvršenika, te spis vratio Osnovnom sudu. Međutim, nakon što je Okružni sud utvrdio da je žalba izvršenika neosnovana, te 18. februara 2008. godine donesenu odluku i predmetni spis vratio Osnovnom sudu na daljnji postupak, Osnovni sud je tek 30. oktobra 2009. godine, dakle, nakon godinu i osam mjeseci od prijema predmetnog spisa i odluke Okružnog suda, rješenje o izvršenju dostavio Ministarstvu finansija – Sektor trezor na sprovođenje.
45. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da su apelanti u više navrata svojim podnescima pokušavali da ostvare što hitnije rješavanje predmeta. Takođe, Ustavni sud ukazuje da nije mogao da utvrdi eventualnu odgovornost apelanata za dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju, budući da iz spisa Osnovnog suda to nije mogao da utvrdi.
46. Ustavni sud podsjeća na to da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom obezbijedi prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizuje tako da obezbijedi usklađenost sa zahtjevima iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. U ovom kontekstu, Ustavni sud ukazuje na stanovište Evropskog suda u slučaju Mahmutović protiv Hrvatske (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 15. februara 2007. godine, aplikacija broj 9505/03), u kojem je, takođe, utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, gdje je, između ostalog, navedeno: «…međutim, tvrdnje Vlade koje se odnose na složenost predmeta i na ponašanje podnositelja zahtjeva ne mogu dovoljno objasniti takvo bitno odugovlačenje, koje je bilo, po mišljenju Suda, uzrokovano uglavnom time što domaći sudovi nisu djelotvorno kontrolirali izvršni postupak.»
47. Konačno, ocjenjujući postupak u cjelini, hitnost izvršnog postupka, relevantne odredbe ZIP-a, relevantne principe navedene u prethodnim tačkama ove odluke, te prethodno elaborirane stavove odluke, Ustavni sud smatra da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega je izvršni postupak trajao četiri godine, 10 mjeseci i 10 dana, te da se dužina trajanja predmetnog postupka, bez obzira na izvjesni kontinuitet u postupanju, može da stavi na teret Osnovnom sudu. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Kompenzacija
48. Apelanti su zatražili da im se dodijeli kompenzacija zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u primjerenom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda, u skladu sa kriterijumima koje je uspostavio Evropski sud i koji su prilagođeni ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
49. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za kompenzaciju, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odlaganja izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od po približno 300,00 KM, imajući u vidu činjenicu da je postupak izvršenja hitan. S obzirom na činjenicu da je izvršni postupak trajao više od četiri godine, apelantima se određuje naknada u visini od 1.200 KM. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku došlo najviše zbog propusta Osnovnog suda, ovaj iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zato što je postupak izvršenja u kojem je sud dužan da postupa hitno trajao četiri godine, 10 mjeseci i 10 dana, a za takvo ponašanje nisu ponuđeni razlozi koji bi mogli da se smatraju razumnim opravdanjem.
51. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pr . dr. Miodrag Simović