Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-414/09 (A. K.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-414/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 414/09, rješavajući apelaciju Amile Karabegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. tač. 1. i 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Amile Karabegović, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda podnesena zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-I-08-

0014208 od 17. septembra 2008. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amile Karabegović, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-P-06-002143 od 27. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Amila Karabegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke koju zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Luke, podnijela je 11. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-08-0014208, te zbog dužine parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj 071-0-P-06-002143.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 15. maja 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 23. augusta 2011. godine zatražio od Osnovnog suda na uvid spis broj 071-0-P-06-002143 i 071-0-I-08-0014208. Osnovni sud je traženi spis dostavio 6. septembra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Osnovnog suda broj 071-0-P-06-002143 od 27. novembra 2007. godine, obavezana je tužena Osnovna škola „Branislav Nušić“ iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici na ime izostalih plata za period od 4. septembra 1992. godine do 12. oktobra 2000. godine, kao dana penzionisanja, isplati na ime glavnog duga iznos od 15.683,09 KM, na ime obračunate zakonske kamate na glavni dug iznos od 15.683,09 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na glavni dug od 15.683,09 KM počevši od 27. novembra 2007. godine do isplate. Istom presudom tužena je obavezana da na apelantičino ime izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske, kao i doprinose za zdravstveno osiguranje Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, počevši od 4. septembra 1992. godine do 12. oktobra 2000. godine, i da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.618,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 27. novembra 2007. godine pa do isplate. Odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila zakonsku zateznu kamatu na iznos obračunate zakonske zatezne kamate od 15.683,09 KM i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

7. Apelantica je 14. maja 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje na temelju navedene presude. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-08-0014208 od 17. septembra 2008. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju) dopustio predloženo izvršenje.

8. Osnovni sud je 18. septembra 2008. godine rješenje o izvršenju dostavio Balkan investment banci Banja Luka (u daljnjem tekstu: Balkan investment banka) na provođenje, i sa nalogom da izvrši obračun zateznih kamata kako je to precizirano rješenjem o izvršenju u skladu s članom 39. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), i da shodno članu 166. tog zakona dostavi izvještaj sudu o svim promjenama na računu tužene, kao izvršenika.

9. Balkan investment banka je 26. septembra 2008. godine obavijestila sud da je izvršila zapljenu sredstava na transakcijskom računu broj 5681631200000176, navedenom u rješenju o izvršenju, u iznosu od 47.333,13 KM, i to: na ime glavnog duga iznos od 15.683,09 KM, na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 15.683,09 KM za period od 27. novembra 2007. godine do 24. septembra 2008. godine iznos od 2.368,14 KM, na ime kamata iznos od 15.683,09 KM, na ime troškova parničnog postupka iznos od 10.618,00 KM, na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 10.618,00 KM za period od 27. novembra 2008. godine do 24. septembra 2008. godine iznos od 1.603,31 KM i na ime troškova izvršenja 1.377,50 KM. Banka je također obavijestila sud da u skladu s članom 170. stav 1. ZIP-a postoje zakonske smetnje za izvršenje rješenja nad sredstvima tužene, jer je na rješenju naveden transakcijski račun koji pripada Gradu Banja Luka, a ne račun tužene, pa je zatražila da joj sud odmah dostavi dalje instrukcije za postupanje po ovom rješenju.

10. Administrativna služba gradonačelnika Grada Banje Luke (u daljnjem tekstu: Grad Banja Luka) je 26. septembra 2008. godine podnijela prigovor na Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-

08-0014208, navodeći da je u predmetnom rješenju pogrešno unesen račun javnih prihoda Grada Banje Luke s kojeg je trebalo izvršiti prenos sredstava, jer su škole budžetski korisnici Vlade Republike Srpske, koja finansira aktivnosti osnovnog obrazovanja iz budžeta grada u skladu s mogućnostima, i to samo za pojedine aktivnosti osnovnih škola, kao što su takmičenja ili troškovi ogreva.

11. Osnovni sud je 15. decembra 2008. godine dostavio apelantici na odgovor prigovor Grada Banja Luka, koji je apelantica dostavila sudu 23. decembra 2008. godine, a 6. maja 2009. godine je urgirala da ovaj sud postupa i donese odluku po podnesenom prigovoru.

12. Osnovni sud je zakazao ročište za 5. juni 2009. godine. Apelantičin pravni zastupnik je podneskom od 5. juna 2009. godine obavijestio sud da mu je poziv za ročište zakazano za 5. juni 2009. godine uredno dostavljen, ali da mu tog dana nije bilo dopušteno da uđe u zgradu suda, uz obrazloženje „da sudija čitavu sedmicu neće raditi“. Dalje je naveo da mu nije jasno zašto je sud uopšte i zakazao navedeno ročište, jer prigovor protiv rješenja nije podnijela tužena nego Grad Banja Luka, pa predlaže da sud sam odluči o tom prigovoru. Ukoliko sud ipak bude smatrao da je prigovor osnovan, on će u tom slučaju tražiti da se dug namiri tako što će se prodati imovina tužene (zgrada u kojoj se tužena nalazi), te da će se iz postignute cijene namiriti dosuđena potraživanja.

13. Službenom zabilješkom broj I-14208/08 od 15. juna 2009. godine Osnovni sud je od apelantice zatražio da precizira izvršenika i njegov transakcijski račun, i tom zahtjevu je apelantica udovoljila 16. juna 2009. godine.

14. Apelantica je podneskom od 23. septembra 2009. godine obavijestila Ustavni sud da je Ministarstvo finansija Republike Srpske-Sektor za trezor (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), 1. septembra 2009. godine u cijelosti postupilo po Rješenju o izvršenju broj 071-0-I-08-0014208 od 17. septembra 2008. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je postupak izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda pokrenut 2008. godine, a da presuda još nije izvršena i da joj dosuđeno potraživanje još nije isplaćeno iako je bezbroj puta urgirala, te da stoga kod nje „postoji bojazan da će i ovaj postupak trajati neopravdano dugo“. Navodi da postupak već traje pet mjeseci i 12 dana, a da se parnični postupak „razvlačio petnaest godina“, s obzirom da je okončan pravosnažnom presudom Osnovnog suda tek 13. decembra 2007. godine. Stoga traži naknadu nematerijalne štete jer se radilo o postupku iz radnih odnosa koji je po zakonu hitan.

16. U dopisu koji je dostavila Sudu 23. septembra 2009. godine, apelantica navodi da je Ministarstvo finansija 1. septembra 2009. godine u cijelosti izvršilo Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 071-0-I-08-014208 od 17. septembra 2008. godine, ali da i dalje ostaje kod navoda u vezi s trajanjem izvršenja pravosnažne presude i dužine parničnog postupka, budući da se radilo o radnom sporu koji je hitne prirode, te da se neizvršenje rješenja o izvršenju u trajanju od jedne godine, četiri mjeseca i 16 dana, kao i trajanje parničnog postupka od 15 godina i dva mjeseca, ne može ničim opravdati. Apelantica i u ovom dopisu traži kompenzaciju na ime naknade nematerijalne štete.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnim odredbama glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .[...] Član 15. Rokovi za postupanje

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Člana 170. Postupak u slučaju smetnji za sprovođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud. (2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražitelja izvršenja i banku o daljnjem postupanju.

VI. Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na parnični postupak

20. U odnosu na dopustivost apelacije u dijelu koji se odnosi na apelantičine navode da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; […]

21. U vezi s apelantičinim navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja parničnog postupka, Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Osnovnog suda, budući da je apelantica 14. maja 2008. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje Rješenja ovog suda broj 071-0-P-06-002143 od 27. novembra 2007. godine, pa se podrazumijeva da je pravomoćnu presudu Osnovnog suda morala primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. februara 2009. godine, proizlazi da je apelacija u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

22. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je, u ovom dijelu, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) Dopustivost u odnosu na trajanje izvršenja pravosnažne presude

23. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Apelantica se prvobitno obratila Ustavnom sudu zbog neizvršenja Presude Osnovnog suda broj 071-0-I-08-0014208 od 17. septembra 2008. godine, nakon čega je 23. septembra 2009. godine obavijestila Ustavni sud da je Ministarstvo finansija u cijelosti postupilo po rješenju o izvršenju tog suda od 17. septembra 2008. godine, ali da i dalje ostaje kod navoda da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo, jednu godinu, četiri mjeseca i 16 dana od podnošenja prijedloga za izvršenje, pa od Ustavnog suda zahtijeva da ispita da li je pravosnažna presuda izvršena u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom da apelantica pokreće pitanje razumnog roka, tj. dužine trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog trajanja izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. Evropske konvencije» (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelantica u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Ustavni sud, također, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

a) Relevantni principi

30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

31. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica 14. maja 2008. godine podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja pravomoćne presude Osnovnog suda. od 27. novembra 2007. godine. Prema dokazima iz spisa predmeta koji su dostavljeni Ustavnom sudu proizlazi da je Ministarstvo finansija u cijelosti 1. septembra 2009. godine okončalo postupak izvršenja u skladu s navedenom presudom. Dakle, cjelokupan postupak po apelantičinom prijedlogu od 14. maja 2008. godine za izvršenje pravomoćne presude Osnovnog suda do okončanja postupka izvršenja je trajao ukupno jednu godinu, četiri mjeseca i 16 dana, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda.

c) Analiza postupka

33. Posmatrajući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj sud u cijelosti postupao u skladu s odredbama ZIP-a. Naime, po apelantičinom prijedlogu za izvršenje pravomoćne presude ovog suda od 14. maja 2008. godine već 17. septembra 2008. godine je dozvolio predloženo izvršenje, dakle nakon četiri mjeseca i tri dana, te ga dostavio nadležnoj banci 18. septembra 2008. godine radi obračuna zateznih kamata kako je to precizirano u rješenju i dostavi izvještaja ovom sudu o svim promjenama na računu tužene. Ustavni sud dalje zapaža da je Banka 26. septembra 2008. godine obavijestila sud da je izvršila zapljenu sredstava na transakcijskom računu broj 5681631200000176 shodno rješenju, ali je isto tako istakla da postoje zakonske smetnje za izvršenje rješenja, jer je na rješenju naveden transakcijski račun koji pripada Gradu Banja Luka a ne račun tužene, pa je od suda zatražila da joj dostavi dalje instrukcije za postupanje po rješenju. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 170. ZIP-a propisano da je banka dužna da izvijesti sud ukoliko postoje određene smetnje za izvršenje rješenja, te ako su te smetnje trajne da će sud obustaviti postupak. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Osnovni sud službenom zabilješkom od 15. juna 2009. godine, dakle nakon osam mjeseci i 19 dana, od apelantice zatražio da precizira izvršenika i broj njegovog transakcijskog računa, i tom zahtjevu je apelantica udovoljila 16. juna 2009. godine. Iz apelantičinog podneska od 23. septembra 2009. godine Ustavni sud primjećuje da je Ministarstvo finansija 1. septembra 2009. godine apelantici u cijelosti isplatio dosuđena potraživanja.

34. U vezi s navedenim Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u predmetnom postupku postojale okolnosti zbog čega je postupak izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda trajao jednu godinu, četiri mjeseca i 16 dana, tj. osam mjeseci duže nego što bi trajao uobičajeno, što se po ocjeni ovog Suda u cijelosti može staviti na teret apelantici jer je svojim ponašanjem doprinijela da postupak izvršenja traje duže. Osnovni sud je rješenje o izvršenju donio na temelju apelantičinog prijedloga za dozvolu izvršenja, u kojem je apelantica očigledno načinila grešku pogrešnim navođenjem izvršenika i njegovog transakcijskog računa. Prema tome, kako je Osnovnom sudu trebalo više od osam mjeseci da riješi prvo prigovor Grada Banja Luka izjavljen protiv rješenja o izvršenju kojim je prvobitno bio naveden kao izvršenik, uključujući i vrijeme koje je apelantici bilo potrebno da po zahtjevu suda precizira izvršenika i njegov transakcijski račun, je period za koji Ustavni sud smatra da se ne može staviti na teret Osnovom sudu.

35. Prema tome, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantičino pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

36. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava koja su zagarantovana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da su apelantičini navodi o povredi prava na imovinu u suštini isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati apelantičine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije, kada je postupak izvršenja pravomoćne presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao jedni godinu, četiri mjeseca i 16 dana, odnosno osam mjeseci duže nego što bi trajao uobičajeno, i koji se po ocjeni ovog Suda u cijelosti može staviti na teret apelantici zbogpostojanja okolnosti kojima je ona isključivo doprinijela svojim ponašanjem, a koje se ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu u Banjoj Luci.

38. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-414/09 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio