Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3340/11 (D. M.)
Odluka donesena 06. 12. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku · čl. 239
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Odluka kojom se donosi zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 49
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-3340/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
06. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-3340/11, rješavajući zahtjev Davida Mandića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Davida Mandića za donošenje privremene mjere..
OBRAZLOŽENJE
1. David Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je, 19. avgusta 2011. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužena trajanja dva sudska postupka koja vodi radi naknade štete, odnosno smetanja posjeda.
2. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi se Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), te opštini Novi grad Sarajevo, naložilo da se suzdrži od svih daljnjih radnji i radova na zemljištu označenom kao k.č. broj 4067/3, 4066/3, 4068/2, 4069/2, 4070/2, 4070/3 KO Novo Sarajevo IV novog premjera, a što odgovara k.č. broj 460/7, 448/28, 448/29, 448/30, 449/5, 449/6 KO Dolac po starom premjeru (u daljnjem tekstu: sporno zemljište) a na kom mu je rješenjem broj 06-361-14/85 od 2. septembra 1985. godine dato odobrenje za izgradnju pansiona.
3. Od apelanta je zatraženo da dopuni apelaciju što je on i učinio 8. septembra 2011. godine. U dopuni apelacije apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP- 372/07 od 17. septembra 2009. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 85/09), kao i na dokumentaciju priloženu u ovom predmetu.
- Urbanistička suglasnost
4. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog uređenja) rješenjem broj 05-23-2898/06 od 16. maja 2007. godine apelantu je izdalo urbanističku saglasnost za izgradnju poslovnog objekta u ul. Džemala Bijedića bb, u Sarajevu, na Planom utvrđenoj parceli broj 20, i na spornom zemljištu. U izreci rješenja je konstatovano, pored ostalog, da je apelant prije podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje dužan priložiti dokaz da su riješeni imovinsko-pravni odnosi i dokaz o plaćenoj naknadi za pogodnost – renta po osnovu rješenja nadležnog organa uprave. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je apelant obavezan riješiti imovinsko-pravne odnose na svim parcelama uključujući i parcele koje su u vlasništvu „Minasco“ d.o.o. Sarajevo. Iz Odluke Ustavnog suda u predmetu AP-372/07 od 17. septembra 2009. godine proizilazi da je protiv ovog rješenja treća strana 16. maja 2007. godine pokrenula upravni spor.
5. Iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da li je ovaj postupak okončan.
- Pravo građena na gradskom građevinskom zemljištu
6. Federalna uprava je rješenjem broj 05-31-3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine rješavajući po žalbi Z.K. i drugih poništila rješenje Opštine Novi grad Sarajevo broj 07-31-11716/05 od 24. aprila 2006. godine i predmet vratila prvostepenom ogranu na ponovno odlučivanje.
7. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je prvostepeni organ, postupajući po službenoj dužnosti, a na inicijativu Z.K. i drugih proveo postupak u cilju utvrđivanja postojanja zakonskih uslova za utvrđivanje gubitka prava korištenja na spornim parcelama upisanog na apelanta. Nadalje, u obrazloženju rješenja je ukazano da prvostepeni organ nije postupio u skladu sa čl. 49. do 51. Zakona o građevinskom zemljištu („Službene novine FBiH“ broj 25/03), pa mu je naloženo da u ponovnom postupku ima u vidu da je rješenje o dodijeli spornih parcela donijeto prije stupanja na snagu ovog zakona, a zbog čega se u pogledu predmetnog zemljišta imaju primijeniti odredbe ranijeg zakona o rokovima koji se odnose na utvrđivanje gubitka prava korištenja radi građenja, odnosno Zakona o građevinskom zemljištu u društvenoj svojini („Službeni list SR BiH“ broj 13/74). Zbog navedenog, prvostepenom organu je naloženo da u ponovnom postupku utvrdi da li postoje zakonski razlozi za utvrđivanje gubitka prava korištenja radi građenja na predmetnom zemljištu pa da u tom slučaju o gubitku prava korištenja odlučiti rješenjem, a podnosioce inicijative (Z.K. i drugi) o tome samo obavijestiti, jer nisu stranke u ovom postupku. Pored toga, podnosioce inicijative (Z.K. i drugi) putem punomoćnika, prvostepeni organ je bio dužan obavijestiti i u slučaju ako utvrdi da ne postoje zakonski razlozi za utvrđivanje gubitka prava korištenja na predmetnom zemljištu (spornim parcelama) koje je dodijeljeno apelantu. Najzad, Federalna uprava je zaključila da podnosioci žalbe (odnosno podnosioci inicijative Z.K. i drugi) nisu pasivno legitimisani u ovoj upravnoj stvari, te radi toga nije cijenila navode žalbe. Na osnovu navedenog, a shodno članu 239. stav 2. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99, u daljnjem tekstu: ZUP) odlučeno je kao u izreci rješenja.
8. Opštinska služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Opštine Novi grad Sarajevo je u pismenoj Obavijesti broj 07-31-11716/05 od 10. aprila 2008. godine, advokata Ismeta Velića za Z.K. i druge (podnosioce inicijative) obavijestila da je postupajući u skladu sa rješenjem Federalne uprave broj 05-31-3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine i uputama drugostepenog organa sadržanim u navedenom rješenju provela ponovni postupak. Nadalje, u Obavijesti je navedeno da ne postoje zakonom predviđeni uslovi za utvrđivanje gubitka prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu (sporne parcele). Najzad, konstatovano je da se imenovani obavještavaju o navedenom obzirom da ne posjeduju svojstvo stranke u postupku.
9. Federalna uprava je rješenjem broj 05-31-3-686/06 od 3. jula 2008. godine utvrdila da je apelant izgubio pravo korištenja zemljišta radi građenja na gradskom građevinskom zemljištu označenom kao 448/28, 448/29, 448/30, 449/5, 449/6 KO Dolac (sporne parcele). U obrazloženju rješenja je istaknuto, da je provstepenom organu rješenjem ove uprave broj 05-31-3-686/06 od 4. oktobra 2006. godine naloženo da postupi po ovom rješenju bez odgađanja a najkasnije u roku od 15 dana, a kako se to nije desilo ni nakon 17 mjeseci Z.K. i drugi su putem punomoćnika Ismeta Velića, advokata iz Sarajeva, uložili žalbu zbog ćutnje administracije, koju je ovaj organ ocijenio osnovanom. Nadalje, imajući u vidu odredbe ZUP, Federalna uprava je utvrdila da apelant nije postupio u skladu sa rješenjem Opštine Novi grad broj 07/2-475-6/84 od 13. oktobra 1984. godine, te nije završio gradnju predviđenog objekta u roku od 3 godine, a nije, u skladu sa članom 53. Zakona o građevinskom zemljištu („Službeni list SRBiH“ broj 34/86) najdalje u roku od 6 godina dovršio izgradnju i podnio zahtjev radi odobrenja za upotrebnu dozvolu objekta, pa je shodno navedenom zaključeno da je apelantu prestalo ranije dodijeljeno pravo po sili zakona.
10. Apelant je protiv ovog rješenja pokrenuo upravni spor 4. septembra 2008. godine. Apelant je tužbu dopunio 25. jula 2011. godine.
11. Iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da li je ovaj postupak okončan.
-Postupak za naknadu štete (P-62/02)
12. „Minasko“ d.o.o. Sarajevo je 10. januara 2002. godine tužbom pokrenuo sudski postupak protiv apelanta pred Općinskim sudom. Predmet je zaveden pod brojem P-62/02. U toku postupka na ročištu održanom 22. marta 2004. godine apelant je uložio protivtužbu.
13. Općinski sud je presudom broj 65 0 P 050191 02 P (novi broj) od 12. novembra 2010. godine obavezao apelanta da „Minasko“ d.o.o. Sarajevo na ime naknade uloženih sredstva za objekt u Sarajevu u ul. Džemala Bijedića broj 179 nadoknadi iznos od 1.190,08 KM uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate. Apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se „Minasko“ d.o.o. naloži da mu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 86.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen kao neosnovan.
14. Po obavijesti Općinskog suda od 18. oktobra 2011. godine, spis je po izjavljenoj žalbi 8. juna 2011. godine dostavljen na odlučivanje Kantonalnom sudu.
- Smetanje posjeda (P-115/05)
15. Apelant i njegov sin G.M. su 13. januara 2005. godine tužbom pokrenuli sudski postupak protiv I.M. vlasnika „Minsako“ d.o.o. , radi smetanja posjeda na spornim parcelama. Predmet je zaveden pod brojem P-115/05.
16. Općinski sud je donio rješenje 23. novembra 2007. godine kojim je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanata. Protiv rješenja tuženi i umješač su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 25. maja 2008. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
17. Prema obavijesti Općinskog suda od 24. oktobra 2011. godine „donesena je odluka u predmetu broj 65 0 P 153413 10 P (novi broj) i spis je dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi“. Iz predočene obavijesti nije moguće utvrditi kada je donesena odluka, odnosno kada je predmet po izjavljenoj žalbi proslijeđen na odlučivanje Kantonalnom sudu.
- Postupak pred Ustavnim sudom
18. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-372/07 od 17. septembra 2009. godine utvrdio da je apelantu i D.M. povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku pred Općinskim sudom u predmetima broj P-62/02 i P-115/05. Općinskom sudu je naloženo da hitno okonča postupak u navedenim predmetima.
19. Ustavni sud je rješenjem od 9. jula 2010. godine utvrdio da Općinski sud u Sarajevu nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 372/07 od 17. septembra 2009. godine.
20. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u postupku koji vodi radi naknade štete zbog rušenja objekta i koji nije okončan ni nakon 9 godina i 8 mjeseci, te u postupku zbog smetanja posjeda, koji je zakonom određen kao hitan i koji nije okončan ni nakon 6 godina i 8 mjeseci povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant smatra da oba postupka, koja vodi u vezi sa istim objektom, nisu toliko složeni da bi mogli opravdati njihovo trajanje i činjenicu da ni do danas nisu okončani.
21. U prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere kojom bi se Federalnoj upravi i Opštini Novi grad Sarajevo naložilo da se suzdrži od svih daljih radnji i radova na spornim parcelama apelant je istakao da je navedena opština objekat na spornim parcelama dok je još bio čitav 9. decembra 1996. godine stavila pod svoju upravu, a zatim 23. decembra 1996. godine izdala privremenim korisnicima, i ako je to mogla da učiniti samo do novembra 1995. godine, kada je potpisan Dejtonski sporazum, a kako je regulisano u „Uredbi sa zakonskom snagom („Službeni list RBiH“ broj 11/93)“.
22. U dopuni apelacije apelant je istakao da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukazao na Odluku Ustavnog suda broj AP-372/07, te na dokumentaciju koju je priložio u ovom predmetu. Apelant je ponovio i zahtjev za donošenje privremene mjere s obzirom da su se postupci odužili i da umjesto objekta praktično postoji samo gomila šuta, a zbog čega postoji opasnost „da neko postavi nešto drugo“ što bi dalje zakomplikovalo o otežalo proces“.
23. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
24. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
25. Ustavni sud primjećuje da u trenutku podnošenja apelacije, apelant u vezi sa istim spornim parcelama vodi četiri postupka, od kojih je u odnosu na dva postupka (u predmetu P-62/02 i P- 115/05) Ustavni sud, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-372/07 već utvrdio da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te Općinskom sudu naložio da postupak hitno okonča. Općinski sud ovu odluku nije izvršio a kako je i konstatovano rješenjem od 9. jula 2010. godine, odnosno ovi postupci ni do danas nisu okončani. Međutim, uvažavanje ovih okolnosti a koji se tiču merituma apelacije prilikom odlučivanja o zahtjevu za donošenje privremene mjere značilo bi prejudiciranje odluke o meritumu a što nije svrha i cilj instituta privremene mjere.
26. Nadalje, apelant traži da se Federalnoj upravi i Opštini Novi grad Sarajevo naložilo da se suzdrži od svih daljnjih radnji i radova na spornim parcelama, a s obzirom da postupci koje vodi nisu okončani, a na spornim parcelama je ostao samo šut i otpad pa postoji opasnost „da neko postavi nešto drugo što bi dalje zakomplikovalo o otežalo proces“. Apelant ne navodi i u tom smislu ne nudi niti jedan dokaz da su Federalna uprava ili Opština Novi grad Sarajevo preduzeli bilo koje radnje u vezi sa spornim zemljištem a koje bi eventualno trebalo zaustaviti za ubuduće. U vezi sa činjenicom da je rješenjem Federalne uprave utvrđeno da apelantu prestaje pravo korištenja na spornim parcelama, a koje je konačno u upravnom postupku, Ustavni sud najprije primjećuje da je apelant protiv navedenog rješenja pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. U skladu sa članom 17. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05 – u daljnjem tekstu: ZUS), tužba u pravilu ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kog je podnijeta, ali u tom slučaju tužiocu (u konkretnom slučaju apelantu) stoji na raspolaganju mogućnost da uloži zahtjev organu nadležnom za izvršenje osporenog akta do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje tužiocu nanijelo štetu koja bi se teško mogla nadoknaditi a odlaganje nije suprotno javnom interesu, odnosno odlaganjem se ne bi nanijela ni veća nenadoknadiva šteta protivnoj strani. Istom odredbom je regulisano da o zahtjevu tužioca za odlaganje izvršenja pod navedenim uslovima može odlučiti i sud kod kog je tužba podnesena, uz uslov da ovakav zahtjev već nije istican prema organu nadležnom za provođenje osporenog akta. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da apelant nije ponudio niti jedan dokaz da su Federalna uprava i Opština Novi grad Sarajevo na spornim parcelama preduzele radnje koje bi eventualno trebalo obustaviti za ubuduće, kao i da apealnt ne navodi i u tom smislu ne nudi niti jedna dokaz da je nadležni organ uprave preduzeo radnje radi izvršenja rješenja Federalne uprave, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
27. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
28. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović