Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1197/09 (N.P.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1197/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1197/09, rješavajući apelaciju N.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija N.P.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Mal-06-003 362 (stari broj Mal- 3362/06) od 15. januara 2010. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu N.P., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 22. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je povodom njegove tužbe vođen pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 032-0-Mal-06-003 362 (stari broj Mal-3362/06). Apelant je 24. februara 2010. godine dostavio dopunu apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. jula 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 25. augusta 2011. godine da dostavi spis broj 032-0-Mal-06-003 362 (stari broj Mal-3362/06).

3. Općinski sud je 19. augusta 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, ali nije dostavio traženi spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 4. septembra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 2. augusta 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelant je tužbom tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 1.200,00 KM i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 305,80 KM. Predmet je zaveden pod brojem Mal-3362/06.

7. Općinski sud je 24. februara 2009. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor. Tuženi je 20. marta 2009. godine dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da u cijelosti priznaje apelantov tužbeni zahtjev.

8. Nakon toga, Općinski sud je 15. januara 2010. godine donio Presudu na osnovu priznanja broj 032-0-Mal-06-003 362 (stari broj Mal-3362/06). Navedenom presudom tuženi je obavezan da apelantu, zbog tjelesnih povreda, straha i bolova zadobijenih usljed saobraćajne nesreće za koju je odgovoran vozač čije je vozilo u vrijeme kada se nesreća dogodila bilo osigurano polisom osiguranja kod tuženog, na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 1.200,00 KM, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 305,80 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je tuženi u odgovoru na tužbu koji je dostavljen 20. marta 2009. godine u cijelosti priznao apelantov tužbeni zahtjev, pa je Općinski sud, u skladu sa odredbama člana 180. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/96), donio odluku kao u izreci navedene presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u činjenici da Općinski sud ni nakon tri godine od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište. U dopuni apelacije apelant je naveo da je u odgovoru na njegovu tužbu tuženi 20. marta 2009. godine u potpunosti priznao njegov tužbeni zahtjev, a da je Općinski sud tek 15. januara 2010. godine donio presudu na osnovu priznanja. S tim u vezi, apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su stručni saradnici, koji u tom sudu rješavaju tzv. komunalne predmete, opterećeni velikim brojem predmeta u radu, čak do 4.000 predmeta, te da se sporovi male vrijednosti, kakav je i konkretni spor, koje također rješavaju stručni saradnici, ne smatraju hitnim, pa se rješavaju prema kriteriju starosti, odnosno prema datumu podnošenja tužbe. Zbog toga, Općinski sud smatra da u konkretnom slučaju postupak ne traje nerazumno dugo.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. S druge strane, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da sud ni nakon tri godine od podnošenja tužbe nije zakazao pripremno ročište, odnosno nije donio odluku o njegovoj tužbi koju je podnio 2. augusta 2006. godine, pa apelant smatra da mu je prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena u vrijeme kad postupak povodom apelantove tužbe pred Općinskim sudom nije bio okončan (u međuvremenu je okončan donošenjem Presude na osnovu priznanja broj 032-0-Mal-06-003 362 od 15. januara 2010. godine), prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

16. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

21. U tom kontekstu, te podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da u predmetima postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 2. augusta 2006. godine i da je okončan Presudom na osnovu priznanja broj 032-0-Mal-06-003 362 od 15. januara 2010. godine. Dakle, postupak je u ovoj pravnoj stvari ukupno trajao tri godine i pet mjeseci i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

23. U konkretnom slučaju se radilo o postupku u kojem je trebalo utvrditi da li je tuženi obavezan isplatiti apelantu traženi iznos po osnovu nematerijalne štete zbog pretrpljenih tjelesnih povreda, bolova i straha, koje je apelant zadobio u saobraćajnoj nesreći a koju je skrivilo lice čije je vozilo bilo osigurano kod tuženog. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

24. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud apelantovu tužbu dostavio tuženom na odgovor 24. februara 2009. godine, da je tuženi dostavio traženi odgovor na tužbu 20. marta 2009. godine i da je u odgovoru priznao apelantov tužbeni zahtjev, te da je Općinski sud donio navedenu presudu na osnovu priznanja 15. januara 2010. godine. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti Općinskog suda pune dvije godine i šest mjeseci, te da je, nakon što je tuženi u svom odgovoru priznao apelantov tužbeni zahtjev, Općinskom sudu trebalo skoro godinu dana da donese presudu na osnovu priznanja. Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije dostavio Ustavnom sudu predmetni spis iz kojeg bi se eventualno mogla utvrditi okolnost koja bi ukazivala na to da je apelant doprinio dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da Općinski sud osim velikog broja predmeta u radu ne nudi nikakve argumente i razloge za trajanje postupka u kojem je tuženi priznao svoju obavezu prema apelantu, Ustavni sud smatra da isključivu odgovornost za ovako dugo trajanje postupka snosi Općinski sud.

25. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred nadležnim Općinskim sudom od tri godine i pet mjeseci, od čega dvije godine i šest mjeseci potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda, kao i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

26. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

27. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe pred Općinskim sudom trajao tri godine i pet mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 450,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište nadležnog suda, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka pred Općinskim sudom u periodu od tri godine i pet mjeseci, od čega dvije godine i šest mjeseci potpune procesne neaktivnosti nadležnog suda, može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu koji osim velikog broja predmeta u radu nije ponudio nikakav valjan razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1197/09 (N.P.) | Sudska praksa | Aktio