Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1519/09 (E. i S. B.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1519/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 1519/09, rješavajući apelaciju Esme i Sulejmana Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esme Babić i Sulejmana Babića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 765 od 19. marta 2009.

godine, presude Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj 014-0-GŽ-06- 000 464 od 7. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda Sokolac, broj P: 1422/04 od 4. maja 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Esma i Sulejman Babić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, podnijeli su 20. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 765 od 19. marta 2009. godine, presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-GŽ-06-000 464 od 7. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P: 1422/04 od 4. maja 2006. godine.

2. Osnovni sud je donio presudu, broj P: 1422/04 od 4. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 464 od 7. februara 2007. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanata, Mulije Mizdrak i Zlate Babić kao tužitelja protiv tužene Republike Srpske Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, opštine Pale i JP "Šumarstvo" Srpske šume ŠG "Jahorina" Pale. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelanti su tražili naknadu štete izvršene sječom šume na parceli označenoj kao k.č.2200/1 k. o. Romanija u ukupnom iznosu od 522.800,00 KM a Mulija Mizdrak i Zlata Babić naknadu za sječu šume na parceli k.č. 2200/2 k.o Romanija u iznosu od 95.865,33 KM , a na parceli označenoj kao k.č.2200/3 iznos od 55.335,04 KM. U uvodu presude kao vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari označen je iznos od 674.000,37 KM.

3. Apelanti su 12. juna 2007. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 464 od 7. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda broj P: 1422/04 od 4. maja 2006. godine. Osnovni sud je u odgovoru na navedenu apelaciju od 1. oktobra 2007. godine, informisao Ustavni sud da je kompletan spis broj P: 1422/04 9. jula 2007. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupak po reviziji, koju su izjavile Mulija Mizdrak i Zlata Babić protiv drugostepene presude, uz isticanje suda da apelanti nisu izjavili reviziju protiv presude Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 464 od 7. februara 2007. godine.

4. Ustavni sud je, imajući u vidu navedenu informaciju Osnovnog suda, donio odluku o dopustivosti broj AP 1658/07 od 14. oktobra 2008. godine, kojom je navedena apelacija odbačena kao nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 765 od 19. marta 2009. godine, revizija Mulije Mizdrak i Zlate Babić je djelomično uvažena i drugotepena presuda u odnosu na ove tužitelje je ukinuta u dijelu kojim je njihov tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženu opštinu Pale i JP "Šumarstvo" Srpske šume ŠG "Jahorina" Pale, te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje, dok je revizija istih tužitelja u odnosu na tuženu Republike Srpske Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica odbijena kao nesnovana.

6. Nakon donošenja odluke Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 765 od 19. marta 2009. godine apelanti su podnijeli ovu apelaciju Ustavnom sudu uz isticanje da je u obrazloženju navedene presude pogrešno navedeno da apelanti nisu izjavili reviziju protiv presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 464 od 7. februara 2007. godine, te je zbog ovog krivog navoda osporena drugostepena presuda ostala neizmjenjena u odnosu na apelante.

7. Prema informaciji Osnovnog suda od 15. oktobra 2009. godine, apelanti su 10. decembra 2008. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 464 od 7. februara 2007. godine putem Osnovnog sudu, koji je nakon provedenog postupka dostavio istu Vrhovnom sudu. Međutim, Vrhovni sud je Osnovnom sudu vratio reviziju apelanta sa nalogom da prvostepeni sud odluči o blagovremenosti podnesene revizije, obzirom da je ista podnesena tek nakon što je Ustavni sud donio odluku o dopustivosti broj AP 1658/07 od 14. oktobra 2008. godine, kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osnovni sud je u svom dopisu naveo da nije odlučio o blagovremenosti izjavljene revizije od strane apelanta i istu dostavio ponovo Vrhovnom sudu na odlučivanje, obzirom da se predmetni spis broj P:1422/04 nalazi kod Okružnog suda radi donošenja odluke, jer je Vrhovni sud djelimično ukinuo prvostepenu i drugostepenu presudu u ovoj pravnoj stvari.

8. Apelanti nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestili Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

9. Apelanti navode da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Prema navodima apelanata, oni su 10. decembra 2008. godine protiv presude Okružnog suda, koju su primili 27. aprila 2007. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu, putem Osnovnog suda. Apelanti naglašavaju da su reviziju protiv drugostepene presude izjavili tri mjeseca prije donošenja osporene presude Vrhovnog suda, koji pri odlučivanju o reviziji ostalih tužilaca nije uzeo u obzir i njihovu reviziju, te je zbog toga pobijana drugostepena presuda ostala neizmjenjena u odnosu na apelante.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. Ustavni sud zapaža da se suština navoda apelacije odnosi na to da redovni sudovi nisu odlučili o reviziji apelanata izjavljenoj protiv drugostepene presude. Prema stanju spisa, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud Osnovnom sudu vratio reviziju apelanata sa nalogom da prvostepeni sud odluči o blagovremenosti podnesene revizije, što Osnovni sud nije učinio, opravdavajući svoj propust činjenicom da se spis predmeta nalazi kod Okružnog suda na rješavanju u ponovnom postupku, u skladu s presudom Vrhovnog suda, kojom je djelimično uvažena revizija ostalih tužitelja, u odnosu na koje su prvostepena i drugostepena presuda djelimično ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da navedena činjenica da je spis kod Okružnog suda, ne može biti opravdanje za nepostupanje Osnovnog suda po izjavljenoj reviziji apelanata. Stoga je Osnovni sud dužan da postupi u skladu sa nalogom Vrhovnog suda i da ispita blagovremenost revizije apelanata, kako bi postupak o izjavljenoj reviziji apelanata mogao biti okončan.

13. S obzirom na navedeno, u slučaju apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije donošenja odluke redovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1519/09 (E. i S. B.) | Sudska praksa | Aktio