Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1858/09 (B. M.)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1858/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 1858/09, rješavajući apelaciju Bekire Mehagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bekire Mehagić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Pžp- 09-000060 od 7. aprila 2009. godine i rješenja Općinskog suda za prekršaje u Cazinu broj 020-0-Pr-09-00-0039-I od 5. februara 2009.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bekira Mehagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Amela Alagić, advokat iz Cazina, podnijela je 12. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Pžp-09-000060 od 7. aprila 2009. godine i rješenja Općinskog suda za prekršaje u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 020-0-Pr-09-00-0039- I od 5. februara 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 020-0-Pr-09-00-0039-I od 5. februara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Pžp-09-000060 od 7. aprila 2009. godine, odbačen je kao neblagovremen apelanticin zahtjev za sudsko odlučivanje, po prekršajnom nalogu Federalne uprave za inspekcijske poslove, inspektorat rada Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 1002520852 od 1. decembra 2008. godine.
3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantici prekršajni nalog poslan 24. decembra 2008. godine, te se na osnovu člana 35. stav 3. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine smatra da je dostavljanje prekršajnog naloga izvršeno po proteku pet radnih dana nakon što je predato na poštu, odnosno u konkretnom slučaju apelantici je prekršajni nalog dostavljen 31. decembra 2008. godine. Općinski sud je istakao da apelantica ni u naknadnom roku od osam dana nije podnijela zahtjev za sudsko odlučivanje, već je to učinila po proteku roka, odnosno 12. januara 2009. godine.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1, 2. i 3. tačka a), b) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantica je Općinskom sudu podnijela zahtjev za sudsko odlučivanje, po prekršajnom nalogu Uprave broj 1002520852 od 1. decembra 2008. godine, koji je ovaj sud odbacio rješenjem kao neblagovremen, a što je potvrdio i Kantonalni sud svojim rješenjem. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za sudsko odlučivanje sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogli meritorno odlučivati o njenom zahtjev za sudsko odlučivanje, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović