Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2607/11 (Š. R.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2607/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2607/11, rješavajući apelaciju Šaćira Rahmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šaćira Rahmana podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-OUS-10-000002 od 20. aprila 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šaćir Rahman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brke, podnio je 23. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-OUS-10- 000002 od 20. aprila 2011. godine.

2. Apelacioni sud je 20. aprila 2011. godine donio rješenje broj 097-0-OUS-10-000002 kojim nije prihvatio apelantovu inicijativu za pokretanje postupka ocjene statutarnosti člana 205. stavova 1, 3. i. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 11/01, 8/03, 40/04, 19/07; u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu) i člana 2, 3. i 4. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 26/04; u daljnjem tekstu: Zakon o upisu).

3. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je apelant podnio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje statutarnosti člana 205. stavova 1, 3. i. 5. Zakona o vlasništvu i i člana 2, 3. i 4. Zakona o upisu, jer smatra da je donošenjem osporenih odredbi povrijeđeno pravo zadruga na mirno uživanje zakonito stečene imovine, te da iste nisu u skladu sa Konvencijom, Ustavom Bosne i Hercegovine i Statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Takođe, Apelacioni sud je naveo da je apelant između ostalog ukazao i na sadržinu odredbe člana 94. Opšteg zakona o zadrugama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 18/03). Apelacioni sud je naveo da je u postupku razmatranja sadržine osporenih odredbi Zakona o vlasništvu i Zakona o upisu utvrdio da iste nisu u suprotnosti sa navedenim relevantnim odredbama Statuta. Naime, Apelacioni sud je istakao da: „član 205. stav 1, 3. i 5. ne povređuje pravo na imovinu zadruga koje su bile upisane kao nosioci prava upravljanja na poljoprivrednom zemljištu koje je u zemljišnim knjigama bilo upisano kao društvena svojina“, odnosno da: „imovina kojom su upravljale zadruge, a koje su bile upisane kao društvena svojina nisu ni bile vlasništvo zadruga, pa stupanjem na snagu osporavanih odredbi njihovo pravo na imovinu nije povrijeđeno“. Nadalje, Apelacioni sud je naglasio da: „osporavane zakonske odredbe ne sprečavaju fizička i pravna lica da u redovnom sudskom postupku dokazuju pravo vlasništva na nekretninama koje bi se upisalo kao pravo vlasništva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (kao pravnog sljednika političko-teritorijalnih zajednica koje su egzistirale u sistemu društvenog vlasništva) u skladu sa članom 2. navedenog zakona“. Najzad, u pogledu apelantovih navoda da su osporene odredbe Zakona o vlasništvu i Zakona o upisu u suprotnosti ni sa članom 94. Opšteg zakona o zadrugama Bosne i Hercegovine Apelacioni sud je naveo da je Zakon o vlasništvu „stupio na snagu 14. oktobra 2001. godine, pa je Brčko Distrikt stupanjem na snagu tog zakona postao vlasnik poljoprivrednog i šumskog zemljišta, dok je Opšti zakon o zadrugama Bosne i Hercegovine stupio na snagu dana 9. jula 2003. godine. U skladu sa prethodno navedenim Apelacioni sud je istakao da poljoprivredno zemljište u Brčko Distriktu koje je bilo društveno vlasništvo i postalo imovina Brčko Distrikta u skladu sa odredbom člana 205. Zakona o vlasništvu se ne može podvesti pod pravni režim odredbe člana 94. Opšteg zakona o zadrugama Bosne i Hercegovine, iz čega proizilazi zaključak da osporena odredba tog zakona nije u suprotnosti sa članom 1. stav 4. Statuta“. Apelacioni sud je posebno naglasio da je: „ovakvo stanovište zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci AP-2430/06 od 10. januara 2008. godine“.

4. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Apelant apelacijom osporava rješenje Apelacionog suda kojim nije prihvaćena njegova inicijativa za pokretanje postupka ocjene statutarnosti člana 205. stavova 1, 3. i. 5. Zakona o vlasništvu i i člana 2, 3. i 4. Zakona o upisu.

7. Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Međutim, iz navedenog proizlazi da se ovo pravo ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice strana, već je primjenljivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. U konkretnom slučaju Ustavni sud dakle treba da utvrdi je li osporenim rješenjem Apelacionog suda kojim je ispitivana prihvatljivost apelantove inicijative za pokretanje postupka ocjene statutarnosti člana 205. stavova 1, 3. i. 5. Zakona o vlasništvu i i člana 2, 3. i 4. Zakona o upisu, odlučivano o apelantovim „građanskim pravima i obavezama.“ Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Apelacionog suda broj 097-0-OUS-10-000002 od 20. aprila 2011. godine, ispitivana isključivo prihvatljivost apelantove inicijative za pokretanje postupka ocjene statutarnosti određenih zakonskih odredbi, a nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama . U tom kontekstu, Ustavni sud zaključuje da se u postupku pred Apelacionim sudom u kojem je doneseno osporeno rješenje ne radi o sporu građansko-pravne prirode iz čega proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova prava i obaveze, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Također, apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se osporenim rješenjem odlučivalo oapelantovoj inicijativi za pokretanje postupka ocjene statutarnosti određenih zakonskih odredbi, a ne o imovinskim pravima apelanta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u navedenom postupku ni na koji način nije odlučivano o pravu na imovini apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Iz svega navedenog proizilazi da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2607/11 (Š. R.) | Sudska praksa | Aktio