Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3474/11 (J. S.)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3474/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3474/11, rješavajući apelaciju Jakufa Salihovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jakufa Salihovića podnesena protiv presude Osnovnog suda u Srebrenici broj 082-0- Mal-08-000001 od 1. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jakuf Salihović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Skelana, podnio je 2. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Srebrenici broj 082-0-Mal-08-000001 od 1. aprila 2008. godine.
2. Osnovni sud je donio presudu zbog propuštanja, broj 082-0-Mal-08-000001 od 1. aprila 2008. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev "Telekoma Srpske" A.D. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) i obavezan apelant kao tuženi da tužitelju isplati dug u iznosu od 201,52 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe 28. decembra 2007. godine pa do konačne isplate uz naknadu troškova parničnog postupka. U obrazloženju presude je navedeno da je Osnovni sud postupajući po tužbi u skladu sa članom 70. Zakona o praničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio apelantu kao tuženom 14. februara 2008. godine tužbu na pismeni odgovor uz pouku na posljedice nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku, te kako apelant nije dostavio odgovor na tužbu u zakonskom roku, tužitelj je predložio donošenje presude zbog propuštanja, sud je uz ispunjenje zakonskih uslova odlučio kao u izreci presude shodno članu
182. ZPP-a.
3. Apelant nije precizirao koja prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH) i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) smatra povrijeđenim. Naime, apelant je naveo "da shodno članu 157. Zakona o obligacionim odnosima i odredbama Ustava BiH je podnio zahtjev Ustavnom sudu da se prestane sa povredom prava ličnosti i za ocjenu Zakona Bosne i Hercegovine i Republike Srpske sa odredbama Ustava BiH, kojim se povrijeđuju njegova i porodična osnovna ljudska prava".
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Ustavni sud podsjeća na to da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, presudom zbog propuštanja Osnovnog suda broj 082-0-Mal-08- 000001 od 1. aprila 2008. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant ako tuženi da tužitelju isplati dug u iznosu od 201,52 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe 28. decembra 2007. godine pa do konačne isplate uz naknadu troškova parničnog postupka. Naime osnovni sud je postupajući po tužbi u skladu sa članom 70. ZPP-a dostavio apelantu kao tuženom 14. februara 2008. godine tužbu na pismeni odgovor uz pouku na posljedice nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku. Propustom apelanta da dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, tužitelj je predložio donošenje presude zbog propuštanja, sud je uz ispunjenje zakonskih uslova odlučio kao u izreci presude shodno članu 182. ZPP-a. Da bi se raspravljalo o tom pitanju uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao dostaviti odgovor na tužbu u zakonskom roku odnosno ispoštovati proceduru predviđenu ZPP, tj. iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da je apelantov propust da na traženje Osnovnog suda dostavi odgovor na tužbu doveo do toga da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može da razmatra.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović