Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4142/11 (M. T.)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4142/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: : predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4142/11, rješavajući apelaciju Mustafe Terzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1., 59. stav 2. alineja 1. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Terzića podnesena radi donošenja privremene mjere do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Terzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 21. oktobra 2011. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) naslovljen kao „Zahjtev za privremenu mjeru“, kojim je kao „podnosilac zahtjeva“ zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „do okončanja parničnog postupka“ koji se po njegovoj tužbi vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sdu).
2. Apelant je naveo da se pred Općinskim sudom vodi izvršni postupak protiv apelantovog sina Abdurahmana Terzića (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi predaje u posjed određenih nekretnina koje je apelant precizno označio u svom podnesku (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). U tom postupku, Općinski sud je uputio apelanta da kod nadležnog suda pokrene parnicu protiv tražioca izvršenja RMU „Banovići“ d.d. Banovići (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) radi dokazivanja prava da mu pripada vlasništvo na spornim nekretninama i da je izvršenje nedopušteno. Apelant je 14. aprila 2010. godine podnio tužbu protiv tražioca izvršenja „radi brisanja zemljišno-knjižnog upisa i uknjižbe prava vlasništva“ na spornim nekretninama i taj postupak je još u toku.
3. Dalje, apelant je 11. oktobra 2010. godine podnio Općinskom sudu koji vodi parnični postupak prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja kojom bi se odložilo izvršenje na spornim nekretninama do pravosnažnog okončanja tog parničnog postupka. Prvostepenim rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 019385 10 P od 16. septembra 2010. godine, apelantov prijedlog je odbijen, ali je Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), svojim rješenjem broj 33 0 019385 10 Bž od 29. oktobra 2010. godine, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Postupajući po uputama drugostepenog suda, Općinski sud je novim rješenjem od 27. aprila 2011. godine odredio mjeru osiguranja koju je apelant predložio. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio tražilac izvršenja, pa je Kantonalni sud, rješenjem od 17. augusta 2011. godine, žalbu uvažio, prvostepeno rješenje preinačio i odbio apelantov prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja.
4. Apelant u podnesku dostavljenom Ustavnom sudu ne osporava niti jednu odluku sudova u parničnom ili izvršnom postupku, niti se žali na kršenje bilo kojeg prava, već isključivo traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „odložio postupak izvršenja rješenja broj 33 00 I 000094 07 I koji se vodi pred Općinskim sudom radi predaje u posjed spornih nekretnina“, te kojom bi se „tražitelju izvršenja zabranila bilo kakva promjena stanja“ na spornim nekretninama „do pravosnažnog okončanja postupka po tužbi [apelanta], a prod prijetnjom izricanja novčane kazne“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud zapaža da apelant u suštini nije podnio apelaciju protiv neke određene odluke, niti se žalio na kršenje nekog prava garantovanog Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ili nekim drugim međunarodnim instrumentom navedenim u Anesku 1 Ustava Bosne i Hercegovine. Naprotiv, apelant se Ustavnom sudu obratio podneskom koji je eksplicitno nazvao „Zahtjev za donošenje privremene mjere“ ne povezujući ovaj zahtjev sa osporavanjem bilo koje odluke nadležnog suda u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. U suštini, apelant ovakvim zahtjevom isključivo traži da Ustavni sud supstituira redovni parnični sud pred kojim nije uspio sa prijedlogom za donošenje sudske mjere osiguranja, te da umjesto tog suda donese privremenu mjeru prema pravilima Zakona o parničnom postupku.
7. U vezi sa tako postavljenim zahtjevom, Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na odlučivanje o eventualnom kršenju prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom ili međunarodnim dokumentima navedenim u Aneksu 1 Ustava Bosne i Hercegovine. U tom smislu, apelacioni postupak se pokreće apelacijom protiv konačne odluke bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini zbog kršenja nekog od prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine ili drugim navedenim dokumentima. U okviru tako pokrenutog postupka, Ustavni sud može odrediti privremenu mjeru ali samo u skladu sa svojom nadležnošću propisanom članom 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, tj. ako smatra da takvu mjeru treba donijeti u interesu stranka ili pravilnog vođenja postupka, a postupak donošenja privremene mjere u skladu sa navedenim članom drugačiji je od postupka određivanja sudskih mjera osiguranja u parničnom postupku.
8. Kako u konkretnom slučaju apelant u suštini nije ni pokrenuo apelacioni postupak u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, već je samo podnio zahtjev za donošenje sudske mjere osiguranja u smislu Zakona o parničnom postupku zato što takvu mjeru nije izdejstvovao u parničnom postupku pred redovnim sudom, Ustavni sud smatra da, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1 Pravila Ustavnog suda, nije nadležan za odlučivanje o takvom zahtjevu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović