Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4302/11 (Udruženje malih akcionara AD "Trebinjeprevoz" Trebinje)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4302/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4302/11, rješavajući apelaciju Udruženja malih akcionara AD "Trebinjeprevoz" Trebinje na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja malih akcionara AD "Trebinjeprevoz" Trebinje podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Dn 000773 11 Rev od 23. avgusta 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 15-0-Dn-000848 11 Gž od 11. maja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje malih akcionara AD "Trebinjeprevoz" Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radivoje Rikalo iz Trebinja, podnio je apelaciju 1. novembra 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 Dn 000773 11 Rev od 23. avgusta 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15- 0-Dn-000848 11 Gž od 11. maja 2011. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 002071 07 P od 24. juna 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 15-0-Dn-000848 11 Gž od 11. maja 2011. godine, dozvoljen je otpis k.č. 475/26 zv. "Neplodno-Tini" površine 2423 m² iz "A" lista zk.ul. broj 100 KO Trebinje i upis iste parcele u "A" list zk.ul. broj 3763 iste KO i uknjižba prava vlasništva na k.č. 475/26 u "B" listu upisanom u zk.ul. broj 3767 KO SP Trebinje u korist AD "Trebinjeprevoz" Trebinje sa dijelom 1/1.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118 0 Dn 000773 11 Rev od 23. avgusta 2011. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 83. Zakona o zemljišnim knjigama ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) na pitanja postupka koja nisu regulisana tim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe opšteg dijala Zakona o vanpraničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 36/09, u daljnjem tekstu: ZVP). S obzirom na navedeno, kako je odredbom člana 25. ZVP propisano da je u vanpraničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nepokretnost protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu dopuštena revizija pod uslovima predviđenima Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a kako je u konkretnom slučaju u pitanju spor koji se odnosi na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, proizilazi da je revizija nedozvoljena. Naime, s obzirom na navedeno Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

4. Apelant se žali da je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 Dn 000773 11 Rev od 23. avgusta 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 15-0-Dn-000848 11 Gž od 11. maja 2011. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj 15-0-Dn-000848 11 Gž od 11. maja 2011. godine, s obzirom da je rješavajući po izjavljenoj reviziji protiv navedene presude Okružnog suda, Vrhovni sud donio rješenje 23. avgusta 2011. godine, pa je nesporno da je apelant navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. novembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4302/11 (Udruženje malih akcionara AD… | Sudska praksa | Aktio