Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4345/11 (D. P. iz Umke-Republika Srbija i M. M. iz Pilice)
Odluka donesena 20. 12. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4345/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP 4345/11, rješavajući apelaciju Dragana Pejića i Mile Mitrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Pejića i Mile Mitrović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 016781 11 Rev od 16. avgusta 2011. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 016781 10 Gž od 18. februara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Pejić iz Umke-Republika Srbija i Mila Mitrović iz Pilice (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su apelaciju 7. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 016781 11 Rev od 16. avgusta 2011. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 016781 10 Gž od 18. februara 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 016781 03 P od 6. oktobra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 80 0 P 016781 10 Gž od 18. februara 2011. godine, odbijen je zahtjev apelanata da se utvrdi da je ništav ugovor o poklonu zaključen između Stevana Pejića kao poklonodavca i tuženog Milana Pejića kao poklonoprimca u kancelariji Mjesne zajednice Glavičice 10. juna 1989. godine, zaveden pod brojem 88/89, te da isti ne proizvodi pravno dejstvo, što je tuženi dužan priznati i trpjeti, te da cjelokupna zaostavština umrlog Stevana Pejića bude raspravljena u ostavinskom postupku i uručena nasljednicima. Istom presudom je odlučeno da su apelanti dužni da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 2.178,40 KM.
3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 80 0 P 016781 11 Rev od 16. avgusta 2011. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 016781 11 Rev od 16. avgusta 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 80 0 P 016781 10 Gž od 18. februara 2011. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj 80 0 P 016781 10 Gž od 18. februara 2011. godine, s obzirom da je rješavajući po izjavljenoj reviziji protiv navedene presude Okružnog suda, Vrhovni sud donio rješenje 16. avgusta 2011. godine, pa je nesporno da su apelanti navedenu presudu Okružnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. novembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović