Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4386/11 (A. H.)

Odluka donesena 20. 12. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4386/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4386/11, rješavajući apelaciju Alage Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alage Hadžića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 P 002975 05 Gž od 25.

oktobra 2010. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj P-1/04 od 20. augusta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Alaga Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 9. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 01 0 P 002975 05 Gž od 25. oktobra 2010. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1/04 od 20. augusta 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1/04 od 20. augusta 2004. godine, apelant, E.H. i S.A. kao tuženi su obavezani da H.H., Š.M., A.V., I.R., S.S. (u daljnjem tekstu. tužitelji) predaju u posjed dio k.č. br. 243 (Mahića njiva), upisana u pl. 69/02 k.o. Crvarevac u naravi dio ove parcele površine 2.346 m označene na skici lica mjesta od 9. juna 2004. godine, koja po starom premjeru odgovara premjeru dijela kč. br. 4/76 k.o. Čaglica. Istom presudom apelant i ostali tuženi obavezani su da tužiteljima naknade troškove postupka u iznosu od 2.480,00 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 01 0 P 002975 05 Gž od 25. oktobra 2010. godine, žalba tuženih je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u odnosu na tužene E.H. i S.A., na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine, revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj 01 0 P 002975 05 Gž od 25. oktobra 2010. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je u slučaju kada se radi o nenovčanom potraživanju (predmetni spor), za odlučivanje o dopustivosti revizije, mjerodavna je vrijednost spora označena u tužbi, te da kako u konkretnom slučaju označena vrijednost spora u tužbi ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, (označena vrijednost 5.000,00 KM) to iz osnova člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 01 0 P 002975 05 Gž od 25.

oktobra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 23 0 P 012397 11 Rev od 19. jula 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 19. jula 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. novembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4386/11 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio